Oslikavanje magnetskom rezonancijom neinvazivna je radiološka dijagnostička metoda koja se temelji na međudjelovanju stalnog magnetskog polja i magnetskih momenata jezgara atoma. Korištenjem jakog magnetskog polja, radiofrekventnih pulseva i računalne obrade dobivaju se prikazi željenih struktura. Za prikaz moždanih struktura koriste se različite tehnike oslikavanja. U neuroradiologiji, magnetska rezonancija (MR) se često koristi za prikaz lezija intrakranijskih krvnih žila. Tu skupinu bolesti obuhvaćaju aneurizme moždanih žila, arteriovenske malformacije i fistule te ishemijska područja moždanog parenhima nakon moždanog udara. Razlikuju se oslikavanja konvencionalnim metodama i angiografskim metodama. U oslikavanju moždanog tkiva koriste se konvencionalne tehnike oslikavanja kao npr. T1-mjerene i T2-mjerene sekvence. Baziraju se na različitim vremenima relaksacije kod različitih tkiva. Za prikaz područja ishemije parenhima kod ishemičnog moždanog udara koriste se difuzijski-mjerene snimke. Krvne žile zbog tijeka krvi moguće je prikazati i posebnom tehnikom koje se skupno naziva MR angiografija (MRA). Ona uključuje kontrastne metode (Contrast-enhanced MRA), ali i metode neovisne o korištenju kontrastnog sredstva (Time-of-flight MRA i Phase-contrast MRA). Prednost magnetske rezonancije pred ostalim radiološkim slikovnim metodama je u tome što se ne bazira na ionizirajućem zračenju kao npr. kompjutorizirana tomografija (CT) ili digitalna subtrakcijska angiografija (DSA). S obzirom da stvara bolji kontrast na prikazima mekotkivnih struktura od ostalih metoda, idealna je za oslikavanje mozga. Za razliku od CT-a, MR je skuplja metoda i potrebno je više vremena za skeniranje.