Sve je veći udio starije populacije u stanovništvu, a s obzirom na kroničnu prirodu bolesti i kontinuirani rast životnog vijeka, očekuje se i porast prevalencije psorijaze u starijoj životnoj dobi. Iako se kliničke manifestacije psorijaze ne razlikuju puno u bolesnika starije životne dobi u usporedbi s mlađim bolesnicima, ipak postoje određene promjene koje pri liječenju treba uzeti u obzir. Fiziološke promjene koje se prirodno javljaju procesom starenja uključuju progresivno oštećenje funkcije nekoliko organa te oslabljen imunološki sustav. Ovo životno razdoblje donosi više komorbiditeta, polifarmaciju i podložnost štetnom učinku lijekova. Sve nabrojeno izuzetno otežava odabir odgovarajuće terapije za bolesnike ove životne dobi te od liječnika zahtijeva ne samo da lijek koji odabere bude djelotvoran, nego i siguran za organizam te financijski dostupan. Također je važno napomenuti i činjenicu da postoji mali broj studija koje proučavaju djelovanje lijekova na ovu specifičnu populaciju pa prema tome ne postoje niti točno određene smjernice za liječenje kao što je slučaj kod mlađih bolesnika sa psorijazom. Kako bi pristup liječenju u ovoj populaciji bio najpovoljniji, potrebna su daljnja klinička istraživanja i razvoj specifičnih smjernica za liječenje u gerijatrijskoj populaciji.