Elektrokardiografija je jednostavna, neinvazivna i jeftina dijagnostička pretraga čiji je rezultat elektrokardiogram - grafički prikaz električne aktivnosti srca. U pedijatrijskoj su populaciji indikacije za elektrokardiografski pregled poremećaji ritma, hipertrofija klijetki ili pretklijetki, bolesti miokarda i perikarda, bolovi u prsima i elektrolitski poremećaji. Elektrokardiogrami se u djece snimaju pomoću odvoda takozvanog standardnog programa kojeg čini šest odvoda s ekstremiteta i šest prekordijalnih odvoda. U novorođenčadi i dojenčadi od pomoći su dodatni desni prekordijalni odvodi, V3R i V4R. Osnovna načela interpretacije elektrokardiograma jednaka su u djece i odraslih, ali se osobitosti normalnog nalaza razlikuju. Postupne promijene anatomije i fiziologije srca koje se odvijaju od trenutka rođenja do adolescencije odražavaju se u elektrokardiogramu prvenstveno promjenama morfologije QRS kompleksa i T-vala. Prenatalno su sistemska i plućna vaskularna rezistencija gotovo jednake a masa desne klijetke dominira nad masom lijeve. Po rođenju je normalan nalaz devijacije električne osi udesno, R/S omjer veći od 1 i pozitivni T-valovi u desnim prekordijalnim odvodima. Postnatalni porast sistemske vaskularne rezistencije rezultira postupnim zadebljanjem miokarda lijeve klijetke zbog čega se mijenjaju odnosi električnih sila desne i lijeve klijetke tako da do četvrte godine života dječji elektrokardiogram nalikuje onom mlade odrasle osobe. Točna interpretacija pedijatrijskog elektrokardiograma je zahtjevna i iziskuje poznavanje specifičnih elektrokardiografskih promjena ovisnih o dobi. Od velike su nam pomoći opsežne studije provedene s ciljem određivanja normalnih vrijednosti parametara elektrokardiograma u djece. Neke od najpoznatijih su studija Davignona i suradnika objavljena 1980. godine u koju je bilo uključeno 2141 zdravo dijete u dobi od 0 do 16 godina te studija Rijnbeeka i suradnika (2001.) koja je provedena u Nizozemskoj na uzorku od 1912 zdrave djece starosti od 11 dana do 16 godina.