Uvod. Indukcija porođaja je postupak poticanja porođaja prije njegovog spontanog početka koji se provodi u svakom četvrtom porođaju u razvijenim zemljama svijeta. Jedan od najčešće korištenih preparata za indukciju porođaja kod nepovoljnog genitalnog nalaza je prostaglandin E2 (PGE2, dinoproston), koji se može aplicirati u obliku intracervikalnog (IC) i intravaginalnog (IV) preparata te su istraživanja i dalje nekonzistentna koji je način aplikacije učinkovitiji i sigurniji. Cilj ovog istraživanja bio je usporediti IC i IV primjenu PGE2 preparata za indukciju porođaja terminskih trudnoća s nepovoljnim genitalnim nalazom te utvrditi postoji li razlika u vremenskom intervalu od početka indukcije do porođaja i u učestalosti uspješne indukcije između navedenih preparata. ----- Ispitanice i metode. Provedeno je prospektivno randomizirano kontrolirano istraživanje koje je uključivalo trudnice s nepovoljnim genitalnim nalazom randomizirane za indukciju porođaja primjenom IC (0,5 mg) ili IV (2mg) preparata PGE2. Ukupno je 212 ispitanica randomizirano, 106 u svaku skupinu. Statistička analiza provedena je u paketu SPSS v21, razina značajnosti postavljena je na p<0,05. ----- Rezultati. Ispitanice u IV skupini u usporedbi s ispitanicama u IC skupini imale su kraći interval od početka indukcije do porođaja (p<0,001) i od početka indukcije do početka aktivne faze porođaja (p=0,001), veću učestalost vaginalnog porođaja unutar 24 sata od početka indukcije (63,3 % naspram 40,6 %, p=0,002) i veću učestalost uspješne indukcije (95,9 % naspram 86,5 %, p=0,020). Srednja vrijednost intervala od početka indukcije do porođaja iznosila je 28 sati u IC skupini i 15 sati u IV skupini. Ispitanice u skupinama nisu se značajno razlikovale prema dobi, paritetu, indeksu tjelesne mase, Bishop zbroju i ultrazvučnoj (UZV) duljini vrata maternice. Nije utvrđena razlika između skupina prema načinu dovršetka trudnoće (p=0,453) niti prema neželjenim perinatalnim ishodima. Bishop zbroj > 2 pokazao se kao dobar prediktor uspješne indukcije dok UZV duljina vrata maternice < 29 mm ima lošiju predikciju. Multivarijatna logistička regresija pokazala je da IV preparat povećava šansu porođaja unutar 24 sata od početka indukcije te smanjuje šansu neuspješne indukcije u usporedbi s IC preparatom. Povećanje Bishop zbroja povisuje šansu dovršetka porođaja unutar 24 sata od početka indukcije te smanjuje šansu dovršetka porođaja carskim rezom i neuspješne indukcije. Trošak indukcije porođaja manji je kod IV nego IC primjene preparata PGE2. ----- Zaključak. IV primjena PGE2 naspram IC primjene učinkovitija je i jeftinija metoda indukcije porođaja uz usporedivu sigurnost kod terminskih trudnoća s nepovoljnim genitalnim nalazom te bi trebala biti metoda izbora za ovaj postupak. Bishop zbroj bolji je prediktor uspješne indukcije od UZV duljina vrata maternice.