| Sažetak | Svjetska zdravstvena organizacija definira palijativnu skrb kao pristup koji poboljšava
kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji suočavajući se s problemima povezanim uz bolest
koja prijeti životu. Ona teško bolesnim osobama i njihovim obiteljima pruža kontinuiranu, uvijek
dostupnu psihosocijalnu pomoć te pruža utjehu onima kojima je najpotrebnija.
Problem koji je uvijek prisutan kod palijativnih bolesnika je bol. Općenito kada govorimo
o boli koncipiramo je najčešće kao senzorni podražaj koji ima zaštitnu ulogu u organizmu od
povreda, a ne kao stanje koje ima i psihološku, duhovnu i socijalnu komponentu. Kao takvu,
smatramo je doživljajem cijelog organizma. Cicely Saunders, koja je pokrenula moderni
svjetski hospicijski pokret brige za one čija je bolest uznapredovala i uzročno liječenje završilo,
definirala je i jedan od osnovnih pojmova kojima barata hospicijska/palijativna medicina, a to
je pojam „totalne boli”. Prema konceptu totalne boli na pacijenta gledamo holistički, a na bol
kao multidimenzionalan fenomen s fizičkom, emocionalnom, duhovnom i socijalnom
komponentom. Kako je bol multidimenzionalan fenomen i pristup mora biti multimodalan te
uključivati farmakoterapiju, invazivne postupke te razne psihoterapijske tehnike.
Depresija i anksioznost su dva vrlo česta emocionalna stanja koja se javljaju kod
palijativnih bolesnika. Depresivno raspoloženje se često javlja kod bolesnika koji se suočava
sa smrću. Također, somatski simptomi u obliku umora, gubitka energije, nesanice, gubitka
apetita su kod palijativnih bolesnika uglavnom prisutni. Korištenjem psihoterapijskih tehnika
smanjujemo osjećaj depresivnosti, što dovodi do smanjenja jačine boli, dok povećani stupanj
depresivnosti dovodi do pojačanog doživljaja boli. Također, anksioznost može sniziti prag
tolerancije za bol, istodobno bitno povećavajući sam doživljaj boli. Zbog velikog utjecaja
emocionalnog stanja na doživljaj boli, psihoterapijske tehnike su neizbježan segment
holističkog pristupa u terapiji boli kod palijativnog bolesnika. Cilj im je obuhvatiti sve
komponente totalne boli i utjecati na njih kako bi se povećala kvaliteta života pacijenta i njegove
obitelji. |
| Sažetak (engleski) | WHO (World Health Organization) defines palliative care as an approach that improves
the quality of life for patients and their families facing life threatening diseases. Palliative care
offers continuous psychosocial help and comfort to patients in severe conditions and their
families.
The problem that is always there in palliative patients is pain. Generally speaking about
pain we determine it as a sensory stimulus that has a protective role in our organism, and not
as a state that has psychological, spiritual and social components. If we focus on defining pain
as such, it is an whole organism experience. Cicely Saunders started the modern world
hospice care movement for those that have a disease in an advanced state and the treatment
of the cause has ended. She defined one of the terms that hospice/palliative medicine uses,
“total pain”. Total pain concept encourages us to look at the patient in a holistic way and at the
pain as a multidimensional fenomen with physical, emotional, spiritual and social components.
The pain is a multidimensional fenomen and so the handling of it must be multimodal and
include pharmacotherapy, invasive procedures and different psychotherapy techniques.
Depression and anxiety are two common emotion states that appear in palliative
patients. Depression can be an adequate answer to the patient dealing with the certainty of
death. In cases like these, somatic symptoms such as exhaustion, loss of energy, insomnia,
loss of appetite are usually present in palliative patients. Through usage of psychotherapeutic
techniques we can reduce depression which can lower the amount of pain the patient is feeling.
Anxiety can reduce the pain tolerance threshold which can increase the feeling and intensity
of pain. Because of a big influence of emotional state on the experience of pain,
psychotherapeutic techniques are an inevitable segment of holistic approach to pain therapy
in palliative patients.This means that all segments of total pain need to be dealt with when
working with the patient and his family so their life quality could be increased. |
