Karcinom pluća je vodeći uzrok smrti od malignih bolesti u svijetu. Najvažniji rizični faktor povezan s nastankom karcinoma pluća jest pušenje te su prevencija započimanja kao i poticanje mjera za prestanak pušenja ključne za smanjivanje incidencije. U Hrvatskoj je karcinom pluća najčešći karcinom u muškaraca i treći najčešći u žena i svake godine oboli oko tri tisuće osoba. Karcinom pluća se u gotovo dvije trećine bolesnika otkrije u uznapredovalom stadiju kad izlječenje više nije moguće, a preživljenje bolesnika ovisi o histološkom tipu, stadiju bolesti, molekularnom profilu i modalitetu liječenja. U posljednjih desetak godina došlo je do preokreta u načinu pristupanja bolesnicima s karcinomom pluća, osobito onima s karcinomom pluća ne-malih stanica (NSCLC). Razvojem molekularne onkologije, prvo je značajan pomak donijela tzv. „ciljana“ terapija da bi u zadnjih nekoliko godina razvoj imunoterapije u potpunosti izmijenio koncept ali i učinkovitost liječenja ovih bolesnika. Imunoterapija koristi vlastiti imunološki sustav bolesnika za borbu s bolesti te se pokazala učinkovitijom od kemoterapije. Nuspojave tijekom liječenja imunoterapijom rjeđe su od nuspojava povezanih s kemoterapijom i ponajprije su uzrokovane aktivacijom imunološkog sustava s razvojem auto-antitijela i „napadanjem“ vlastitih organskih sustava. Liječenje ovisi o stupnju težine nuspojave i zahvaćenom organskom sustavu i najčešće podrazumjeva odgodu ili prestanak primjene imunoterapije. Sestra /medicinski tehničar ima značajnu ulogu u prepoznavanju i zbrinjavanju nuspojava uzrokovanih imunoterapijom.