Najučestaliji nemelanomski tumori kože su bazocelularni (BCC) i planocelularni karcinom (SCC). Incidencija je 18 - 20 puta veća od učestalosti melanoma. Matriks metaloproteinaze (MMP) su enzimi koji specifično degradiraju određene dijelove izvanstaničnog matriksa i izražavaju se tijekom različitih fizioloških i patoloških stanja. Ciklooksigenaza-2 (COX-2) je enzim koji dokazano ima važnu ulogu u razvoju različitih tipova tumora. Novije studije objavile su povezanost COX-2 s promocijom invazije, supresijom apoptoze i tumorskom angiogenezom. Utvrđena je izraženost COX-2 u različitim tumorima, kao što su karcinom jajnika, dojke, želuca, bubrega i pločastih stanica kože glave i vrata. Hipoteza istraživanja je da će imunohistokemijska izraženost proteina MMP-1 i COX-2 biti povećana u slabije diferenciranim slučajevima SCC-a i infiltrativnom podtipu BCC-a. U radu je učinjena retrospektivna analiza materijala 148 bolesnika operiranih zbog primarnog tumora kože (SCC i BCC). Materijal je obrađen standardnom patohistološkom metodom. U preparatima u kojima je bila potvrđena patohistološka dijagnoza BCC-a i SCC-a određeni su podtipovi BCC-a te stupanj diferenciranosti SCC-a. Od svakog tumora učinjena su po dva dodatna reza za imunohistokemijsku obradu na COX-2 i MMP-1 uporabom mišjeg monoklonskog protutijela. Analizirana je razlika imunohistokemijske izraženosti ovisno o tipu tumora, stupnju diferenciranosti SCC-a i podtipovima BCC-a te s obzirom na dob, spol i lokalizaciju kožne promjene, te vrijednost MMP-1 i COX-2 kao prognostičkih čimbenika u tumorima kože s obzirom na stupanj diferenciranosti SCC-a i histološki podtip BCC-a. Zaključci su izvedeni iz rezultata. Najčešća lokalizacija operiranih karcinoma bila je na glavi (> 2/3) uz značajno veću učestalost BCC-a na trupu (p = 0.042). Bolesnici operirani zbog SCC-a bili su značajno stariji od bolesnika operiranih zbog BCC-a (p < 0.001). Utvrđeno je kako postoji statistički značajno veća razina imunohistokemijske izraženosti MMP-1 i COX-2 markera u BCC-u (p < 0.001 za oba markera). Također je utvrđeno kako je tip tumora (SCC prema BCC) neovisno upravo proporcionalno povezan s dobi bolesnika te obrnuto proporcionalno s imunohistokemijskom izraženošću za MMP-1 (p < 0.001). Nije utvrđena povezanost stupnja diferenciranosti SCC-a s imunohistokemijskom izraženošću za MMP-1 (p = 0.387) niti s imunohistokemijskom izraženošću za COX-2 (p = 0.938). Univarijatnom analizom utvrđena je značajna obrnuto proporcionalna povezanost imunohistokemijske izraženosti za MMP-1 s infiltrativnošću BCC-a (p = 0.001) te granična upravo proporcionalna povezanost imunohistokemijske izraženosti za COX-2 s infiltrativnošću BCC-a (p = 0.069). Međutim, multivarijatnom analizom utvrđeno je kako je samo imunohistokemijska izraženost za MMP-1 statistički značajno neovisno obrnuto proporcionalno povezana s infiltrativnošću BCC-a (p = 0.008). Dob, spol i lokalizacija kožne promjene nisu utjecali na izraženost MMP-1 i COX-2 niti u jednom tipu tumora (p > 0.05). Utvrđeno je kako MMP-1 i COX-2 nemaju prognostičku vrijednost s obzirom na stupanj diferenciranosti SCC-a, ali da MMP-1 (ali ne i COX-2) ima značajnu prognostičku vrijednost u razlikovanju tipa tumora (SCC prema BCC, p < 0.001, osjetljivost 80,7 % i specifičnost 52,54 %) te u razlikovanju histološkog podtipa (neinfiltrativni prema infiltrativni) BCC-a (p < 0.001, osjetljivost 64,3 % i specifičnost 94,1 %). Slijedom navedenog, istraživanjem nije potvrđena hipoteza ovog istraživanja.