Sindrom policističnih jajnika (engl. Polycystic ovary syndrome - PCOS) najčešći je endokrinološki poremećaj u žena reprodukcijske dobi. Cjelokupna etiologija ovog sindroma još uvijek je nedovoljno istražena, no poznato je da ovaj sindrom osim endokrinoloških manifestacija ima i one reproduktivne i metaboličke. Zbog složene i promjenjive kliničke slike bolesnica s PCOS, farmakoterapijske mogućnosti su brojne. Kombinirana oralna hormonska kontracepcija, metformin, anti-androgeni lijekovi kao što su flutamid i spironolakton, lijekovi za liječenje pretilosti i inozitol trenutne su farmakoterapijske mogućnosti preporučene po najnovijim svjetskim smjernicama. Kombinirana oralna hormonska kontracepcija u žena (KOHK) s PCOS smanjuje hiperandrogenemiju ili hiperandrogenizam, akne, bolne, produljene, neredovite menstruacije, anovulaciju i sideropeničnu anemiju, a primjena ovog lijeka tijekom duljeg niza godina djeluje preventivno na nastanak karcinoma endometrija i jajnika. Metformin je u žena s PCOS pogodan za smanjenje metaboličkih i reproduktivnih manifestacija ovog sindroma, dok su anti-androgeni povoljan odabir za liječenje kliničkih pokazatelja povišenih muških spolnih hormona u serumu kao što su hirzutizam ili androgena alopecija. Lijekovi za liječenje pretilosti osim gubitka težine pomažu i u povećanju osjetljivosti na inzulin te korekciji lipidnog profila. Inozitol se pokazao učinkovitim u uspostavi ovulatorne funkcije jajnika. Svaki od ovih lijekova sa sobom nosi svoje rizike i potencijalne nuspojave, a s obzirom na veliku varijabilnost u kliničkoj i laboratorijskoj manifestaciji PCOS izbor optimalnog liječenja žena s PCOS zahtijeva veliko kliničko znanje i iskustvo.