| Sažetak | Renal tumors are a heterogeneous group of neoplasms recently subjected to intensive research, resulting in several new entities and reclassification. Therefore, we aimed to characterize the morphological features, immunoprofile, and molecular genetic profile of a new entity, namely the tubulocystic renal cell carcinoma. Additionally, we aimed to characterize tubulocystic/cystic variants of selected common renal tumor subtypes and determine the most useful properties for the differentiation of these tumors in diagnostic practice. Finally, we aimed to evaluate the effect of tubulocystic histological pattern on the patients' survival.
We selected 24 renal oncocytomas (RO), 10 papillary renal cell carcinomas (PRCC), 10 chromophobe renal carcinomas (ChRCC), and 15 tubulocystic renal cell carcinomas (TCRCC) with a predominantly (more than 50%) cystic architecture and compared them with a control cohort of their conventional counterparts. We used light microscopy, immunohistochemistry, array comparative genomic hybridization, PCR, and Sanger sequencing to evaluate the tumors for morphology, immunophenotype, chromosomal aberrations, and mutational analyses.
Tubulocystic renal cell carcinoma showed distinctive pathological and molecular characteristics and is a separate tumor entity. Nevertheless, 5/11 TCRCC cases were associated with PRCC-like, high grade or CCPRCC/RAT-like areas, and cases with high grade or RAT-like morphology showed less favorable outcomes. Immunohistochemically, TCRCC showed diffuse staining for CAM5.2, MIA, OSCAR; vimentin and AMACR mainly were positive; EMA and CA-IX showed variable positivity; CD117 was negative in 93.3% of cases, and average Ki-67 proliferative index was 17.93. Gain of chromosomes 7, 17 and Y was present but not consistently found across the cases. Cystic variants of RO, PRCC, ChRCC show similar immunophenotype and molecular genetic characteristics compared to their conventional counterparts. The most valuable antibodies in diagnosing cystic renal tumors are AMACR, CK7, CAIX, CD117, Vimentin, CD10, and Ki67 in combination with tumor morphology. Overall survival plots of Cystic RO vs. conventional RO at 60 months were similar, and the difference was not significant (p=0.98). Overall survival for TCRCC at 60 months reveals an excellent prognosis of this tumor TRCC. The overall survival rate of cystic PRCC is more favorable than conventional PRCC; however, the difference was not statistically significant (p=0.881). The overall survival rate of cystic ChRCC shows a more favorable outcome for these patients compared to conventional ChRCC, but the difference was not statistically significant (p=0.667). Molecular genetic alterations in renal tumors are heterogeneous, ranging from none detected to multiple chromosomal gains or losses. |
| Sažetak (hrvatski) | Bubrežni tumori heterogena su skupina novotvorina koje su odnedavno intenzivno istraživane, što je rezultiralo s nekoliko novih entiteta i promjenom klasifikacije. Stoga, naš cilj je bio karakterizirati morfološke značajke, imunoprofil i molekularno-genetski profil novog entiteta, tubulocističnog karcinoma bubrežnih stanica. Pored toga, htjeli smo karakterizirati tubulocistične/cistične varijante odabranih uobičajenih podtipova tumora bubrega i odrediti najkorisnija svojstva za diferencijaciju ovih tumora u dijagnostičkoj praksi. Konačno, imali smo za cilj procijeniti učinak tubulocističnog histološkog obrasca na preživljavanje pacijenata.
Odabrali smo 24 bubrežna onkocitoma (RO), 10 papilarnih karcinoma bubrežnih stanica (PRCC), 10 kromofobnih karcinoma bubrega (ChRCC) i 15 tubulocističnih karcinoma bubrežnih stanica (TCRCC) s pretežno (više od 50%) cističnom arhitekturom i usporedili ih s kontrolnim kohortama njihovih konvencionalnih varijanti. Koristili smo svjetlosnu mikroskopiju, imunohistokemiju, usporednu genomsku hibridizaciju, PCR i Sanger sekvenciranje za analizu morfologije, imunofenotipa, kromosomskih aberacija i mutacijskih analiza.
Tubulocistični karcinom bubrega pokazao je prepoznatljive patološke i molekularne karakteristike i zaseban je tumorski entitet. Ipak, 5/11 slučajeva TCRCC sadržavalo je područja nalik PRCC-u, visokog stupnja ili CCPRCC-u /RAT-u, a slučajevi s morfologijom visokog stupnja ili RAT-u pokazali su lošiji ishod. Imunohistokemijski, TCRCC je pokazao difuzno bojenje na CAM5.2, MIA, OSCAR; vimentin i AMACR bili su uglavnom pozitivni; EMA i CA-IX pokazali su promjenjivu pozitivnost; CD117 je bio negativan u 93,3% slučajeva, a prosječni indeks proliferacije Ki-67 bio je 17,93. Višak kromosoma 7, 17 i Y je bio prisutan, ali nije dosljedno nađen u svim slučajevima. Cistične inačice RO, PRCC, ChRCC pokazuju slične imunofenotipske i molekularno-genetske značajke u usporedbi s njihovim konvencionalnim varijantama. Najkorisnija protutijela u dijagnosticiranju cističnih bubrežnih tumora su AMACR, CK7, CAIX, CD117, Vimentin, CD10 i Ki67 u kombinaciji s morfologijom tumora. Krivulje ukupnog preživljenja kod cističnog RO u odnosu na konvencionalni RO nakon 60 mjeseci su bile slične i razlika nije bila značajna (p = 0,98). Krivulje ukupnog preživljenja kod TCRCC-a nakon 60 mjeseci pokazuju izvrsnu prognozu kod ovog tumora. Ukupna stopa preživljenja kod cističnog PRCC bolja je u odnosu na konvencionalni PRCC; međutim, razlika nije bila statistički značajna (p=0,881). Ukupna stopa preživljenja kod cističnog ChRCC-a pokazuje povoljniji ishod za ove bolesnike u usporedbi s konvencionalnim ChRCC-om, ali razlika nije bila statistički značajna (p=0,667). Molekularno genetske promjene u bubrežnim tumorima su heterogene, u rasponu od nijedne otkrivene do višestrukih kromosomskih dobitaka ili gubitaka. |
