Zatajivanje srca (ZS) je vodeći uzrok obolijevanja i smrti u svijetu. Prema najnovijim procjenama očekuje se porast prevalencije sa 6 na 8 milijuna oboljelih u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Aterosklerotska bolest koronarnih arterija je glavni patofiziološki uzrok infarkta miokarda (IM) i najčešći uzrok ZS u SAD-u. U Hrvatskoj su bolesti srca i krvožilnog sustava 2017. uzrokovale 12.9% svih hospitalizacija, odnosno 21.5% svih hospitalizacija u bolesnika starijih od 60 godina. Kako sve veći broj bolesnika, zahvaljujući napretcima u liječenju IM, preživljava i duže živi nakon preboljenog IM, incidencija i prevalencija ZS nakon IM nastavlja rasti. Razvoj ZS fenotipa u uvih bolesnika proizlazi iz kompleksne, progresivne molekularne i stanične transformacije pod nazivom „remodeliranje ventrikula“. Remodeliranje ventrikula uključuje dilataciju ventrikula, formiranje ožiljka i geometrijske promjene u strukturi odnosno obliku lijevog ventrikula (iz elipsoidnog oblika u kuglu), a vođeno je, dijelom, neurohormonalnim putevima. Neregulin 1 (NRG-1) je ključan promotor rasta i razvoja miokarda, a NRG-1/HER sustav je važan i u srčanoj fiziologiji nakon završenog razvoja. Novi eksperimentalni dokazi pokazuju da NRG-1 regulira kontraktilnost miokarda, simpatikovagalnu ravnotežu te da dinamički sudjeluje u hemodinamskoj homeostazi kardiovaskularnog sustava. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti može li se na temelju razine NRG-1 u plazmi određenoj u akutnoj fazi infarkta miokarda predvidjeti razvoj patološkog ventrikulskog remodeliranja godinu dana nakon infarkta miokarda. U studiju je uključeno 154 bolesnika s akutnim infarktom miokarda s ST elevacijom, a konačna obrada podataka dovršena je za 101 bolesnika (62± 10 godina, 70,2% muškarci). Svim bolesnicima učinjena je perkutana koronarna intervencija s otvaranjem koronarne arterije 12 h od početka bolova. Kod 40 bolesnika ( 39.6%) zabilježeno je patološko ventrikulsko remodeliranje na kontrolnom ehokardiografiji nakon godinu dana (definirano kao EDVi > 79 ml/m2 za muškarce, odnosno EDVi > 71 ml/m2 za žene i/ili ESVi > 32 ml/m2 za muškarce odnosno ESVi > 28 ml/m2 za žene). Rezultati su pokazali da NRG-1 nije statistički značajan nezavisni prediktor patološkog ventrikulskog remodeliranja (vrijednost za vađenje neposredno prije PCI p=0,392, za koncentraciju 12 h nakon PCI p=0.35, za koncentraciju tijekom kontrolnog pregleda nakon godinu dana p=0,744). Također, ROC analiza pokazala je slabu prediktivnu vrijednost (AUC 65.5% uz p=0,108 za vađenje neposredno prije PCI, AUC 52,3% p=0,814 za vađenje 12h nakon PCI te AUC 50,7% uz p=0.94 za vađenje na kontrolnom pregledu). Rezultati nisu potvrdili našu hipotezu da se na temelju koncentracije NRG-1 u plazmi bolesnika, određene tijekom akutne faze infarkta miokarda može prepoznati bolesnike koji će razviti patološko ventrikulsko remodeliranje. Kroz učinjenu podanalizu podataka izradili smo nomogram baziran na vrijednostima koje se rutinski određuju (NTproBNP nakon 12h, AST nakon 12h, sistolička vrijednost krvnog tlaka, koronarna arterija koja je uzrokovala infarkt) s izvrsnom prediktivnom vrijednosti ( osjetljivost od 91,4% uz specifičnost od 74,0%). U zaključku, unatoč dokazanim mehanizmima posredovanim NRG-1 u protekciji miokarda i poticanju angiogeneze, određivanje NRG-1 u bolesnika nema kliničku vrijednost u smislu predikcije i prognoze ishoda infarkta miokarda.