Na velikim nadmorskim visinama ljudsko tijelo podvrgnuto je dodatnom fiziološkom stresu. Visinske pripreme ili trening u hipoksiji postupak je u kojem se trenira ili živi na zraku sa smanjenom količinom kisika u svrhu poticanja fizičkih prilagodbi koje mogu poboljšati sportske izvedbe. Postoje dva značajna razloga zašto bi netko htio iskoristiti prednosti treninga na visinama. Prvi je kako bi se poboljšale izvedbe na visinama, a drugi je razlog da bi se poboljšale izvedbe na razini mora. Prilikom treninga na visinama tijelo se osim na stres samog treninga mora prilagoditi i na stanje hipoksije. Fiziološke prilagodbe koje se odvijaju na velikim nadmorskim visinama imaju za cilj optimizirati prijenos kisika iz zraka do mitohondrija kako bi se moglo odvijati stanično disanje. Hipoksija je ključan stimulans koji potiče adaptaciju ventilacije, kardiovaskularnog i hematološkog sustava te skeletnih mišića. Postoje brojni modeli koji kombiniraju prirodan ili umjetan hipoksičan okoliš, povremena ili kontinuirana izlaganja, kao i različite nadmorske visine. Prilikom klasičnih visinskih priprema sportaši žive i treniraju na velikim visinama. S druge strane, moguće je živjeti na velikim visinama, a trenirati na manjim ili se povremeno izlagati hipoksiji. Ovi modeli imaju za cilj smanjiti štetne posljedice boravka u hipoksiji uz zadržavanje koristi. Bolest velikih visina je zajednički naziv za sindrome koji mogu zahvatiti neaklimatizirane putnike nedugo nakon uspona na visine. Različiti modeli visinskih priprema mogu se kombinirati kako bi se maksimizirale izvedbe. Također, treba poduzeti određene mjere za sprječavanje štetnih posljedica odlaska na visine, kako bi korist visinskih priprema bila što je moguće veća.