Transplantacija jetre terapijski je postupak za sve bolesnike s ireverzibilnim akutnim ili kroničnim zatajenjem jetre, čime im se pruža realna šansa ne samo za produljenje života nego i za bitno poboljšanje kvalitete života. U bolesnika koji boluju od kroničnog zatajenja jetre, kao i bolesnika liječenih ortotopnom transplantacijom jetre (eng. orthotopic liver transplantation, OLT) postoji povećan rizik od nastanka koštano-zglobnih oboljenja. Jedno od takvih oboljenja je i hondroliza. Hondroliza je bolest hijaline hrskavice sinovijalnog zgloba, karakterizirana brzim propadanjem hondrocita i hrskavičnog izvanstaničnog matriksa. Definitivan uzrok hondrolize u bolesnika nakon OLT još nije poznat. Incidencija bolesti nakon OLT je niska (0,3%), a može biti zahvaćen jedan ili više zglobova. Najčešće zahvaćen zglob je kuk, a potom po učestalosti lokalizacije hondrolize slijede redom koljeno, rame, gležanj te lakat. Klinički se hondroliza očituje bolnošću i smanjenom pokretljivošću zahvaćenog zgloba, a radiološki suženjem zglobne pukotine. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i radiološke obrade te u dvojbenim slučajevima artroskopskom potvrdom. Zlatni standard u liječenju razvijene hondrolize je aloartroplastika zahvaćenog zloba. U vremenu koje slijedi očekuje se porast broja bolesnika liječenih transplantacijom jetre, a time i bolesnika s hondrolizom zbog čega je potrebno prikupljati saznanja o ovoj rijetkoj bolesti kako bi se identificirali uzročni čimbenici te unaprijedila prevencija i liječenje ove bolesti.