Rameni zglob (lat. articulatio glenohumeralis), zbog svoje građe, najpokretljiviji je zglob ljudskog tijela. Svoju pokretljivost, ali time i veliki rizik za dislokaciju duguje dvama razlozima: nesrazmjeru površina dvaju zglobnih tijela - glava nadlaktične kosti (lat. caput humeri) i glenoidalna šupljina (lat. cavitas glenoidalis), te labavoj zglobnoj čahuri. Traumatska prednja nestabilnost čini 85% glenohumeralnih nestabilnosti, s najvećom pojavnošću u mlađih, aktivnih osoba. Prilikom dislokacije, neovisno o njezinu smjeru, često dolazi do ozljeda kapsulolabralnog i koštanog tkiva (Bankartova lezija, Hill-Sachsova lezija, itd.), koje znatno povećavaju rizik naknadnih dislokacija. Njezino zbrinjavanje podrazumijeva redukciju dislokacije nakon koje slijedi konzervativno liječenje – imobilizacija i fizikalna terapija, ili kirurški zahvat ako postoje indikacije za to. Najčešće korišteni zahvati svrstavaju se u jednu od tri skupine: operacije rekonstrukcije kapsulolabralnog kompleksa, operacije ugradnje koštanog bloka te operacije ispune Hill-Sachsove lezije. Razvojem artroskopskog pristupa, otvorena Bankartova operacija, koja je smatrana zlatnim standardom u liječenju, pada u drugi plan i zamjenjuje ju njezina atroskopska inačica.