Prijevremeni porod, definiran kao porod prije navršenog 37. tjedna gestacije, vodeći je uzrok perinatalnog morbiditeta i mortaliteta. Postoje brojne podjele, no najčešće se dijeli na (1) spontani prijevremeni porod, koji može započeti kontrakcijama s intaktnim membranama ili prijevremenim prsnućem vodenjaka prije termina; te na (2) medicinski indicirani prijevremeni porod zbog fetalnih ili maternalnih komplikacija. Točan uzrok prijevremenog poroda se ne zna te ga je zbog toga teško predvidjeti i spriječiti. Ipak, poznati su mnogi čimbenici koji povećavaju rizik od nastupa prijevremenog poroda, a prepoznavanje i otklanjanje takvih rizičnih čimbenika za sada je najbolji način borbe protiv prematuriteta. Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u periodu od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020. godine s ciljem da se utvrde najčešći uzroci prijevremenih poroda. U navedenom razdoblju bila su ukupno 13.922 poroda, od čega je prijevremenih poroda bilo 953, što čini udio od 6,85%. U istraživanju su promatrani samo prijevremeni porodi. Kao najčešći uzrok prijevremenog poroda nađena višeplodna trudnoća (23,4%). Na drugom je mjestu bio gestacijski dijabetes melitus (GDM), prisutan u 152 slučaja (15,95%) i to je bio najčešći maternalni čimbenik rizika za prijevremeni porod. Od ostalih čimbenika još se ističu preeklampsija, hipertenzija i/ili HELLP sindrom, bolesti štitnjače, anemija, infekcija, prijeteća hipoksija, hipotrofično novorođenče i zastoj u rastu (IUGR), oligohidramnij i intrauterina smrt ploda, koji su često bili prisutni u kombinacijama međusobno ili s čestim placentalnim čimbenicima, kao što su abrupcija, defektna, insuficijentna ili abnormalno srasla posteljica. 12,49% slučajeva činile su jednoplodne trudnoće bez ikakvih poznatih rizičnih čimbenika za prijevremeni porod.