Naslov Prirođeni poremećaji glikozilacije
Naslov (engleski) Congenital disorders of glycosylation
Autor Martina Pintarić
Mentor Danijela Petković Ramadža (mentor)
Član povjerenstva Ivo Barić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marija Jelušić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Danijela Petković Ramadža (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet (KATEDRA ZA PEDIJATRIJU) Zagreb
Datum i država obrane 2022-09-20, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Kliničke medicinske znanosti Pedijatrija
Sažetak Prirođeni poremećaji glikozilacije su klinički heterogena, brzorastuća skupina nasljednih metaboličkih poremećaja. Glikozilacija je proces posredovan enzimima pri kojem nastaju glikoproteini i glikolipidi unutar staničnih odjeljaka te je jedna od najznačajnijih posttranslacijskih modifikacija proteina. Prirođeni poremećaji glikozilacije se dijele na poremećaje N-glikozilacije, poremećaje O-glikozilacije, kombinirane poremećaje N- i O-glikozilacije te poremećaje glikolipida i biosinteze glikozilfosfatidilinozitolnog sidra. Najbrojniji, a ujedno i najčešći su poremećaji N-glikozilacije. Velika većina poremećaja glikozilacije nasljeđuje se autosomno recesivno i očituje se simptomima zahvaćenosti više organskih sustava. Najčešći simptomi su zaostajanje u razvoju, zastoj u rastu, dismorfija, zahvaćenost neurološkog sustava i jetre, hipotonija, a ponekad i sklonost infekcijama. U dijagnostici se koriste razne metode, a od metoda probira su najvažnije izoelektrično fokusiranje i kapilarna elektroforeza serumskog transferina, tekućinska kromatografija visoke učinkovitosti, tekućinska kromatografija u kombinaciji sa spektrometrijom masa (za poremećaje N-glikozilacije) te izoelektrično fokusiranje serumskog apolipoproteina CIII (za poremećaje O-glikozilacije). Za potvrdu dijagnoze se u većini slučajeva koristi sekvencioniranje nove generacije, metoda molekularne dijagnostike koja je uvelike pridonijela i otkrivanju novih tipova prirođenih poremećaja glikozilacije. Rana i točna dijagnoza ovih bolesti je važna kako bi se što prije pružila adekvatna skrb oboljelima i osiguralo genetsko savjetovanje obitelji. Liječenje se uglavnom temelji na ublažavanju simptoma i sprječavanju daljnjih komplikacija. Etiološko liječenje dostupno je samo za nekoliko tipova prirođenih poremećaja glikozilacije i to u obliku terapije monosaharidima ili kofaktorima, a najuspješnija je primjena manoze u MPI-CDG.
Sažetak (engleski) Congenital disorders of glycosylation are a clinically heterogeneous, rapidly growing group of inherited metabolic disorders. Glycosylation is an enzyme-mediated process by which glycoproteins and glycolipids are formed in cellular compartments, and it is one of the most significant posttranslational modifications of proteins. Congenital disorders of glycosylation are often divided into disorders of N-glycosylation, disorders of O-glycosylation, combined disorders of N- and O-glycosylation, and disorders of biosynthesis of glycolipids and glycophosphatidylinositol anchor. The most numerous and at the same time the most common disorders are disorders of N-glycosylation. The vast majority of glycosylation disorders are inherited in an autosomal recessive manner and present with symptoms affecting multiple organ systems. The most common symptoms are developmental delay, growth retardation, dysmorphic features, neurologic abnormalities, hepatopathy, hypotonia and sometimes recurrent infections. Various methods are used for diagnosis. The main screening methods are isoelectric focusing and capillary electrophoresis of serum transferrin, high-performance liquid chromatography, liquid chromatography combined with mass spectrometry (for N-glycosylation disorders) and isoelectric focusing of serum apolipoprotein CIII (for O-glycosylation disorders). Next generation sequencing, a molecular diagnostic method that has contributed significantly to the discovery of new types of congenital glycosylation disorders, is commonly used to confirm the diagnosis. Early and accurate diagnosis is important to provide adequate patient management and genetic counseling of family members. Treatment is mainly based on symptom relief and prevention of complications. Etiologic treatment is available only for a few types of congenital glycosylation disorders in the form of therapy with monosaccharides or cofactors, and administration of mannose in MPI-CDG has shown the greatest success.
Ključne riječi
prirođeni poremećaji glikozilacije
poremećaji N-glikozilacije
poremećaji O-glikozilacije
poremećaji glikozilfosfatidilinozitolnog sidra
multisistemska bolest
PMM2-CDG
Ključne riječi (engleski)
congenital glycosylation disorders
N-glycosylation disorders
O-glycosylation disorders
glycophosphatidylinositol anchor biosynthesis
multisystemic disease
PMM2-CDG
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:105:272222
Studijski program Naziv: Medicina Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2023-02-06 12:37:45