| Sažetak | Cilj ovog presječnog istraživanja bio je istražiti prevalenciju M. genitalium u muškaraca sa sindromom kroničnog prostatitisa. Nadalje, specifični ciljevi bili su utvrditi potrebu osnovnog probira populacije te procijeniti pouzdanost dijagnostičkih metoda. Svrha doktorskog rada bila je dopuna dosadašnjeg znanja o moguće novom uzročniku u etiologiji sindroma kroničnog prostatitisa uvođenjem suvremenih dijagnostičkih metoda, a u cilju uspješnijeg liječenja. U istraživanje je uključen 91 bolesnik sa simptomima kroničnog prostatitisa i 26 asimptomatskih muškaraca, koji su obrađeni u Ambulanti za urogenitalne infekcije i spolno prenosive bolesti Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u razdoblju od 01. veljače do 01. kolovoza 2010. g. Nakon uzimanja anamneze, svaki ispitanik je ispunio hrvatski prijevod upitnika o simptomima kroničnog prostatitisa, a zatim je obavljen klinički pregled. Slijedilo je uzimanje obrisaka uretre te selektivnih uzoraka urina i eksprimata prostate metodom „četiri čaše“. Završno je učinjen ultrazvučni pregled zdjelice. Broj leukocita te gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija u mokraći i eksprimatu prostate određivan je u uzorcima od 1 ml, a nalaz od ≥10 leukocita u EPS ili VB 3 upućivao je na upalnu prirodu bolesti. Obrisak uretre se analizirao na M. genitalium, C. trachomatis, M. hominis i U. urealyticum. U EPS i VB 3 tražila se M. genitalium, C. trachomatis, M. hominis, U. urealyticum i T. vaginalis, dok su u sva tri uzorka mokraće i EPS kulturom identificirane gram-negativne i gram-pozitivne bakterije. Infektivna etiologija sindroma kroničnog prostatitisa potvrđena je u 16 (17%) bolesnika, međutim samo je u jednoga (1%) dokazana upalna priroda bolesti tj. utvrđen je upalni oblik sindroma kronične zdjelične boli uzrokovan T. vaginalis. M. genitalium nije dokazana niti u jednom uzorku uretre, EPS ili VB 3 ispitanika sa simptomima ili znakovima sindroma kroničnog prostatitisa, korištenjem bilo koje od tri suvremene dijagnostičke metode (standardizirana PCR metoda čiji je ciljni gen MgPa gen glavnog athezijskog proteina, PCR metoda usmjerena na 16S rRNA i real-time PCR također usmjeren 16S rRNA). Također nije bilo pozitivnog nalaza među pripadnicima kontrolne skupine. S obzirom da u ovom istraživanju M. genitalium nije dokazana niti u jednog ispitanika, zaključujemo da je rutinski probir na M. genitalium u sklopu sindroma kroničnog prostatitisa za sada nepotreban, međutim potrebno je proširiti istraživanje na veći broj ispitanika. |
| Sažetak (engleski) | In the study, there were 91 patients with chronic prostatitis symptoms and 26 asymptomatic men enrolled, all treated at the Outpatient department for urogenital infections and sexually transmitted diseases of the University hospital for infectious diseases “Dr. Fran Mihaljević” in the period February 1 to August 1, 2010. After initial patient history, every patient filled out the Croatian translation of the NIH chronic prostatitis symptom index (NIH-CPSI), followed by a clinical examination. Urethral swabs were performed and selective collection of urine and expressed prostatic secretion (EPS) samples by the Meares-Stamey 4-glass test followed. Finally, an ultrasound examination of the pelvis was performed. The number of leukocytes, gram-positive and gram-negative bacteria in urine and EPS was determined in 1 ml samples, and a finding of ≥10 leukocytes in EPS or VB 3 signified an inflammatory nature of the disease. Urethral swabs were analyzed for M. genitalium, C. trachomatis, M. hominis, and U. urealyticum. EPS and VB 3 were analyzed for the presence of M. genitalium, C. trachomatis, M. hominis, U. urealyticum, and T. vaginalis; while all three urine and EPS samples were cultured to identify gram-positive and gram-negative bacteria. An infectious etiology of the chronic prostatitis syndrome was confirmed in 16 patients (17%), while only in one (1%) was there a confirmed inflammatory nature of the disease, ie. an inflammatory case of the chronic pelvic pain syndrome by T. vaginalis was determined. M. genitalium was not proven in any of the urethral, EPS or VB 3 samples of the patients with symptoms or signs of chronic prostatitis syndrome, by any of the three modern diagnostic methods (a standardized PCR method with a MgPa target gene of the main adhesion protein; a PCR method for 16S rRNA; and a real-time PCR also for 16S rRNA). Also, there were no positive findings in the control group. As M. genitalium, in this study, was not proven in any of the subjects, we conclude that routine sampling for M. genitalium within the chronic prostatitis syndrome, at this time, is not warranted, but the problem should be further investigated in a larger number of patients. |
