Sindrom kubitalnog tunela jest druga najčešća kompresivna neuropatija u ljudi nakon sindroma karpalnog kanala, a zahvaća ulnarni živac u području lakta. Kompresija ulnarnoga živca može se dogoditi na 5 mjesta u području lakta: područje medijalnoga intermuskularnoga septuma, medijalni epikondil nadlaktične kosti, epikondilarni žlijeb, kubitalni tunel i duboka aponeuroza fleksornih i pronatornih mišića, uz napomenu da je najčešće mjesto kompresije upravo kubitalni tunel. Do sindroma kubitalnog tunela dolazi zbog pritiska na živac ili zbog istezanja živca ili zbog kombinacije tih djelovanja. Klinička slika je raznovrsna te se kreće od smetnji osjeta, kao što su hipestezija te blage, intermitentne parestezije u inervacijskom području živca pa sve do atrofije mišića. Dijagnoza sindroma kubitalnog tunela postavlja se na osnovi anamneze i kliničkoga pregleda, a potrebno ju je potvrditi elektrofiziološkim dijagnostičkim pretragama. Početno je liječenje konzervativno, no ukoliko simptomi perzistiraju, a napose ukoliko je prisutna atrofija mišića, savjetuje se kirurško liječenje. Iako je u literaturi opisano nekoliko metoda kirurškoga liječenja sindroma kubitalnog tunela (jednostavna dekompresija, medijalna epikondilektomija, subkutana, intramuskularna i submuskularna antepozicija), još uvijek nije utvrđen zlatni standard. U suvremenoj literaturi opisana je i endoksopska dekompresija pa i endoskopska antepozicija ulnarnoga živca.