Umor je jedan od najčešćih simptoma u bolesnika sa zloćudnom bolesti. Može se javiti tijekom cjelokupnog trajanja bolesti: od dijagnoze, tijekom liječenja, a može trajati mjesecima, pa i godinama nakon završetka terapije. Prevalencija se kreće od 15% do 90% ovisno o korištenim metodama za mjerenje umora i karakteristikama bolesti i liječenja. Umor u onkoloških bolesnika značajno utječe na kvalitetu života, fizičko funkcioniranje i psihičko zdravlje. Ima jači negativni utjecaj na svakodnevni život bolesnika od ostalih simptoma povezanih sa zloćudnom bolesti. Umor također može imati negativan učinak na ishod liječenja smanjujući preživljenje, stoga je neophodno rano otkrivanje i odgovarajuća intervencija. Ipak simptom umora u ovih bolesnika kontinuirano je zanemaren, nedovoljno prijavljen i liječen. Uzroci umora u bolesnika sa zloćudnom bolesti su multifaktorijalni i slabo razjašnjeni, i njegova terapija često stvara velike poteškoće liječnicima i bolesnicima. S obzirom na to da je umor subjektivan simptom, najbolje se može procijeniti s pomoću upitnika koje ispunjavaju sami bolesnici. Specifično liječenje provodi se ako su identificirani uzrok ili pridonoseći čimbenici. Nespecifično liječenje umora uključuje nefarmakološke metode poput psihosocijalnih intervencija, tjelesne aktivnosti, terapije poremećaja spavanja, akupunkture i joge, dok farmakološko liječenje uključuje psihostimulanse, antidepresive i kortikosteroide. Ovaj rad predstavlja pregled prevalencije, patogeneze, dijagnostike i mogućeg liječenja simptoma umora u bolesnika sa zloćudnom bolesti.