| Sažetak | Adenokarcinom prostate najčešći je maligni tumor unutarnjih organa kod muškaraca te je tema mnogih istraživanja. U posljednje vrijeme sve se veća pažnja posvećuje istraživanjima strome karcinoma prostate čija je interakcija s epitelnom komponentom najvjerojatnije također uključena u lokalno širenje i rast tumora. Moguća posljedica promjena koje se zbivaju u stromi tumora su i periglandularne pukotine.
Hipoteza ovog istraživanja jest da se izraženost adhezijskih molekula fibronektina i galektina-3 u stromi karcinoma prostate smanjuje, a tenascina, kao anti-adhezijske molekule raste, a što doprinosi nastanku periglandularnih pukotina i stoga su postavljeni ciljevi ovog istraživanja:
1. Odrediti izraženost proteina vanstaničnog matriksa tenascina-C, fibronektina i galektina-3 u stromi adenokarcinoma prostate i benignoj hiperplaziji prostate (BHP) te usporediti međusoban odnos izraženosti istih proteina u oba navedena stanja.
2. Utvrditi povezanost promjene izraženosti proteina vanstaničnog matriksa (tenascina-C, fibronektina i galektina-3) s pojavom periglandularnih pukotina u adenokarcinomu prostate i BHP.
3. Utvrditi promjenu izraženosti proteina vanstaničnog matriksa (tenascina c, fibronektina i galektina-3) u odnosu na dob, Gleason zbroj i proširenost tumora u adenokarcinomu prostate te u odnosu na dob kod BHP.
4. Odrediti prisutnost limfokapilarnih prostora u adenokarcinomu prostate zbog razlikovanja od periglandularnih pukotina.
U istraživanju je korišten arhivski materijal dobiven nakon radikalne prostatektomije i adenektomije. Analizirana su 52 uzorka prostate bolesnika s adenokarcinomom i 28 uzoraka prostate bolesnika s BHP. Uzorci prostate s adenokarcinomom odabrani su tako da uz tumor sadrže i tkivo prostate koje nije zahvaćeno tumorom, a koje je služilo kao unutarnja kontrola. Materijal je obrađen standardnom histološkom metodom. Dodatni rezovi tkiva analizirani su imunohistokemijski. U imunohistokemijskoj analizi strome i epitela tumora i BHP, kao i procjeni limfokapilarnih prostora korištena su monoklonska protutijela na tenascin-C, fibronektin, galektin-3 i D2-40.
Statističkom analizom rezultata ustanovljeno je da su periglandularne pukotine izraženije u karcinomu prostate nego u BHP (2-test, p<0,001). Statistički značajna razlika u intenzitetu obojenja epitela tumora i epitela BHP nađena je za fibronektin (2-test, p=0,017) i galektin-3 (2-test, p=0,029). Također je nađena statistički značajna pozitivna korelacija između stupnja retrakcijskih pukotina i ekspresije galektina-3 u epitelu karcinoma (Spearmanov korelacijski koeficijent, p=0.015). Statistički značajna razlika u intenzitetu ekspresije proteina u stromi tumora i stromi BHP nađena je za sve istraživane proteine, tenascin-C (2-test, p<0,001), fibronektin (2-test, p=0,001) i galektin-3 (2-test, p<0,001). Također je nađena statistički značajna pozitivna korelacija između stupnja retrakcijskih pukotina i ekspresije tenascina-C u stromi karcinoma (Spearmanov korelacijski koeficijent, p=0.006). Pored toga je statističkom analizom rezultata pokazano da periglandularne pukotine ne predstavljaju kapilarne prostore jer je medijan limfnih prostora koji su oponašali periglandularne pukotine u tumoru, kao i u području s najizraženijim periglandularnim prostorima iznosio 0 (Mann-Whitney test, p<0,001).
Dobiveni rezultati potvrđuju da se u stromi karcinoma prostate zbivaju promjene koje se odnose na ekspresiju istraživanih proteina vanstaničnog matriksa. Periglandularne pukotine nastaju kao posljedica promjene izraženosti adhezijskih i antiadhezijskih proteina, između ostalih i tenascina-c, fibronektina i galektina-3 koji se nalaze u vanstaničnom matriksu, ali imaju svoju funkciju i unutar tumorske stanice. Zbog tih promjena dolazi do smanjene adhezije stanica i do nastanka periglandularnih pukotina.
Ekspresija tenascina-C, fibronektina i galektina-3 koja se prikazuje imunohistokemijski može služiti kao dodatna pomoć u dijagnostici karcinoma.
|
| Sažetak (engleski) | Prostatic cancer is the most frequent malignant neoplasia in men; the number of cases has continuously increased over the past decades. Interaction of epithelial and stromal cells in the prostatic cancer is also included in the growth and local dissemination. Possible consequences of changes in tumor stroma are peritumoral cleftings histologicaly visible in many prostatic cancers.
The aims of this study were to analyze expression of extracellular matrix proteins, tenascin-C, fibronectin and galectin-3 in stroma of the prostatic carcinoma and benign prostatic hyperplasia and establish their possible connection with peritumoral clefting. Prevalence of the limphocapilary vessels in the tumor was compared with peritumoral clefting extension.
For the expression of tenascin-C, fibronectin and galectin-3 and demarcation of the lymph vessels with D2-40 immunohistochemical analysis were performed.
Peritumoral clefts were farther expressed in carcinoma compared to BPH (2-test, p<0,001). Fibronectin and galectin-3 were more expressed in tumorous epithelial cells regarded BHP (2-test, p=0,017 for fibronectin and p=0,029 for galectin-3). Positive correlation between extension of peritumoral clefts and expression of fibronectin in epitel was found (Spearman correlation coefficient, p=0.015). All three proteins showed distinction in stromal expression between carcinomatous and BPH stroma (2-test, p<0,001). Statistical analysis confirmed positive correlation between stromal expression of tenascin-c and extention of periglandular clefts (Spearman correlation coefficient, p=0.006). Results also showed that peritumoral clefts do not represent lymph vessels. Median number of lymph vessels mimicking peritumoral clefts was 0 (Mann-Whitney test, p<0,001).
Our study indicates that changes occurring in cancer stroma, regarding expression of different proteins, tenascin-c, fibronectin and galectin-3 are associated with extension of peritumoral clefting and also that lymph vessels are not periglandular clefts.
|
