Cilj longitudinalnoga istraživanja bio je utvrditi mogućnost prepoznavanja čimbenika rizika za razvoj metaboličkoga sindroma od rane školske dobi do adolescencije te prediktivnu vrijednost preuhranjenosti u ranom otkrivanju metaboličkoga sindroma u školske djece. Ispitanici i metode: Ispitanici u longitudinalnom istraživanju bili su 50%-tni proporcionalni uzorak inicijalne kohorte iz reprezentativnoga uzorka učenika prvih razreda osnovnih škola u Hrvatskoj, školske godine 2003./2004. Istraživanje praćenja kohorte provedeno je od travnja 2014. godine do veljače 2015. godine. Bilo je obuhvaćeno 447 ispitanika u šest regija Hrvatske. Metode u istraživanju bile su anketiranje (socijalna i demografska obilježja, životne navike i ponašanje, osobne i obiteljske zdravstvene poteškoće), antropometrija (tjelesne mase, tjelesne visine, opsega struka, arterijskoga tlaka i pulsa) i laboratorijska analiza krvi (glukoza u serumu, trigliceridi, HDL-kolesterol). Tjelesna uhranjenost s obzirom na indeks tjelesne mase procjenjena je hrvatskim referentnim vrijednostima. Arterijski tlak mjeren je auskultacijskom metodom, živinim tlakomjerom. Iz dvaju mjerenja sistoličkoga i dijastoličkoga tlaka izračunate su prosječne vrijednosti. Iz podataka o tjelesnoj visini i tjelesnoj masi izračunat je ITM u kg/m2. Za određivanje povišenoga arterijskog tlaka kod ispitanika mlađih od 18 godina korišteni su kriteriji i referentne vrijednosti National High Blood Pressure Education Program: The Fourth Report on the Diagnosis, Evaluation, and Treatment of High Blood Pressure in Children and Adolescents. Za postavljanje dijagnoze metaboličkoga sindroma korišteni su kriteriji International Diabetes Federation za djecu stariju od 16 godina: opseg struka kod mladića jednak ili veći od 94 cm, kod djevojaka jednak ili veći od 80 cm; koncentracija glukoze u serumu jednaka ili veća od 5,6 mmol/l ili prethodno dijagnosticirana šećerna bolest tipa 2; koncentracija triglicerida jednaka ili veća od 1,7 mmol/l; koncentracija HDL-kolesterola za mladiće manja od 1,03 mmol/l i za djevojke manja od 1,29 mmol/l, sistolički tlak jednak ili veći od 130 i/ili dijastolički jednak ili veći od 85 mmHg ili liječenje hipertenzije. Podaci su analizirani metodama deskriptivne statistike, univarijatnom i multivarijatnom logističkom regresijom. Rezultati su interpretirani na razini statističke značajnosti od α< 0,05. Rezultati: Analizom rezultata istraživanja bilo je obuhvaćeno 447 ispitanika (92,16% od predviđenih 485 ispitanika), 223 mladića i 224 djevojke. U populaciji adolescenata u dobi od 17 do 19 godina utvrđena je učestalost metaboličkoga sindroma od 2,5%. Najveća učestalost metaboličkoga sindroma s obzirom na uhranjenost utvrđena je u skupini pretilih gdje je metabolički sindrom imao svaki treći ispitanik, osam od dvadesetpetero ispitanika. U skupini prekomjerno teških metabolički sindrom je utvrđen kod troje od šezdesetsedmero ispitanika. U skupini normalno uhranjenih i pothranjenih metabolički sindrom nije utvrđen. S obzirom na uhranjenost u ranoj školskoj dobi, najveća učestalost metaboličkoga sindroma među adolescentima utvrđena je u skupini onih koji su bili pretili u ranoj školskoj dobi, četvero od dvadeset i jednog ispitanika, u skupini onih koji su bili prekomjerno teški je iznosila troje od četrdesetpetero, a u skupni onih koji su bili normalno uhranjeni 1,1%. Ispitanici koji su u ranoj školskoj dobi bili u skupni pothranjenih nisu imali metabolički sindrom. Prisutnost čimbenika rizika za metabolički sindrom u adolescenata s obzirom na uhranjenost u ranoj školskoj dobi, bila je najviša u skupini onih koji su bili pretili i prekomjerno teški, u oba spola. Ispitanici koji su u ranoj školskoj dobi bili pothranjeni nisu imali povećan opseg struka (izlučni kriterij za dijagnozu metaboličkoga sindroma) u adolescenciji, ali je u toj skupini među mladićima utvrđena veća učestalost povišenih vrijednosti glukoze u serumu. Postojanost indeksa tjelesne mase od rane školske dobi do adolescencije utvrđena je u 73,8% adolescenata. Normalnu tjelesnu masu zadržalo je 65,3% ispitanika, prekomjernu tjelesnu masu 4,5%, 2,0% je ostalo pretilo i 2,0% pothranjeno. Tijekom desetogodišnjeg perioda 15,5% ispitanika je prešlo u višu kategoriju uhranjenosti i 10,7% u nižu kategoriju. Metabolički sindrom je utvrđen kod jednog od dvadesetero ispitanika s postojanom prekomjernom tjelesnom masom, kod četvero od devetero s pretilošću te kod šestero od šezdesetdevetero ispitanika koji su prešli u višu kategoriju uhranjenosti tijekom vremena. Postojanost vrijednosti sistoličkoga i/ili dijastoličkoga tlaka utvrđena je kod 67,1% adolescenata. Normalan arterijski tlak zadržalo je 63,3% adolescenata, 2,0% je imalo postojane prehipertenzivne, a 1,8% hipertenzivne vrijednosti arterijskoga tlaka. Prediktorima za razvoj metaboličkoga sindroma u adolescenciji pokazali su se prekomjerna tjelesna masa, pretilost, sistolička i/ili dijastolička prehipertenzija i hipertenzija i osjećaj razdražljivosti u ranoj školskoj dobi te tjelesna neaktivnost u adolescenciji. Zaključak: Hipoteza da je preuhranjenost u ranoj školskoj dobi prediktor razvoja metaboličkoga sindroma u adolescenciji je potvrđena. Utvrđena prisutnost metaboličkoga sindroma i čimbenika rizika omogućit će bolje otkrivanje djece i mladih s rizicima za razvoj kardiometaboličkih bolesti. Prekomjerna tjelesna masa i pretilost su preventabilni čimbenici rizika za razvoj metaboličkoga sindroma na koje je potrebno djelovati u ranoj školskoj dobi.