Cilj disertacije je ispitati uvažava li se pravo pacijenata na obaviještenost u bolnicama na primjeru iskustava i znanja pacijenata te analize obrazaca za suglasnost za dijagnostičke i terapijske postupke na modelu Republike Hrvatske kao tranzicijske zemlje. U svrhu ispitivanja prava pacijenata na obaviještenost tijekom boravka u bolnici u Republici Hrvatskoj provedeno je multicentrično presječno istraživanje na stratificiranom uzorku u dva dijela: pilot istraživanje i glavno istraživanje. Za potrebe ispitivanja hipoteze kroz pilot istraživanje izrađen je i mjerni instrument (upitnik) kojim je provedeno glavno istraživanje na prigodnom uzorku od 300 punoljetnih pacijenata iz šest bolnica na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite na području cijele Republike Hrvatske. U glavnom istraživanju provedena je i psihometrijska evaluacija mjernog instrumenta uz analizu sadržaja i čitkosti obrazaca za suglasnost. Rezultat istraživanja je pouzdan i valjan upitnik koji sadrži 32 tvrdnje (čestice) vezane uz kvalitetu procesa pristanka obaviještenog pacijenta u kliničkoj praksi pri čemu su tvrdnje grupirane oko četiri faktora: Odnos liječnik-pacijent, Usmena informiranost, Pisana informiranost, Donošenje odluka. Kvaliteta procesa pristanka obaviještenog pacijenta razmjerno je visoka (prosječna ocjena je 4,06±0,60 od 5,00). Pisani materijali za pacijente u bolnici predstavljaju najslabiju kariku procesa pristanka obaviještenog pacijenta zbog najniže prosječne ocjene (3,60±1,42), neprimjerenog sadržaja (manje od petine obrazaca sadrži informacije o rizicima i dobrobiti drugih mogućih metoda, i rizicima i dobrobiti neprovođenja liječenja ili postupaka) i loše čitkosti (prosječni SMOG rezultat je 13,25±1,59). Visoki SMOG rezultat upućuje na činjenicu da su postojeći obrasci za suglasnost neprimjereni za više od 80% hrvatskog stanovništva. Zaključak disertacije je da pacijenti tijekom boravka u bolnicama u Republici Hrvatskoj ne ostvaruju u potpunosti pravo na obaviještenost u procesu pristanka obaviještenog pacijenta za dijagnostičke i terapijske postupke. Ovaj rad pridonosi izradi primjerenog mjerenog instrumenta za ocjenu kvalitete pristanka obaviještenog pacijenta u kliničkoj praksi. Kreirani upitnik je pouzdan i valjan te može poslužiti u procesu akreditacije bolnica u Republici Hrvatskoj.