Cilj ovog rada je utvrditi raspodjelu i kretanje izvanbolničke potrošnje psihofarmaka kako bi se ocijenila racionalnost propisivanja psihofarmaka u razdoblju od 2001. do 2010. godine u Gradu Zagrebu. Polazi se od pretpostavke da se u istraživanom razdoblju povećala racionalnost propisivanja psihofarmaka. Podaci o potrošnji lijekova s režimom izdavanja na recept dobiveni iz svih ljekarni u Gradu Zagrebu, poslužili su za izračunavanje broja definiranih dnevnih doza (DDD) i DDD na 1000 stanovnika na dan (DDD/1000/dan), primjenom ATK/DDD (Anatomsko-Terapijsko-Kemijska klasifikacija) metodologije Svjetske zdravstvene organizacije. Za ocjenu racionalnosti propisivanja korišteni su „Ratio indikatori“ Eurostat-a i „Drug Utilization 90% (DU90%) metoda. Analizirane su stope hospitalizacija na 100.000 stanovnika zbog duševnih bolesti, po pojedinim dijagnozama uz prikaz trendova. U promatranom razdoblju smanjila se ukupna izvanbolnička potrošnja psihofarmaka iskazana brojem DDD/1000/dan, dok su se ukupni troškovi za psihofarmake povećali. Najpropisivanija terapijska skupina, unatoč trendu pada, su anksiolitici s udjelom od preko 50% u ukupnoj potrošnji psihofarmaka 2010. godine. Izvanbolnička potrošnja antipsihotika se gotovo dvostruko smanjila pri čemu je porasla potrošnja atipičnih antipsihotika, a tipičnih pala. Porasla je izvanbolnička potrošnja antidepresiva uz dominaciju selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Potrošnja tricikličkih antidepresiva je u padu. Potrošnja generičkih psihofarmaka prema pokazatelju broja DDD/1000/dan i prema financijskom pokazatelju je u padu, iako je na Listi lijekova HZZO-a porastao broj generičkih lijekova. Povećala se racionalnost propisivanja psihofarmaka mjerena „DU90%“ metodom i indikatorima racionalnosti propisivanja. Povećala se adherencija lijekova unutar DU90% segmenta sa stručnim smjernicama. Potrošnja anksiolitika je prekomjerna, a potrošnja antidepresiva još uvijek nedovoljna. Potrebno je ograničiti mogućnost propisivanja skupih lijekova u slučajevima kada za njih postoji adekvatna jeftinija zamjena te ograničiti utjecaj farmaceutske industrije na liječnike. Potrebna je trajna edukacija liječnika primarne zdravstvene zaštite u ranom otkrivanju i liječenju duševnih bolesti. Korisno bi bilo uvođenje upitnika za rano prepoznavanje simptoma depresije u općoj populaciji na razini primarne zdravstvene zaštite.