Nekroza tumorskog tkiva u karcinomu bubrežnih stanica predstavlja loš prognostički faktor, a sam mehanizam nastanka nekroze nije dovoljno razjašnjen. Prethodnim istraživanjem utvrdili smo visoku učestalost fibromuskularne displazije u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica, a u ovom istraživanju postavljeni su sljedeći ciljevi: 1. Odrediti učestalost i vrstu promjena na bubrežnim arterijama u bolesnika s primarnim karcinomom bubrežnih stanica te ih usporediti s promjenama na bubrežnim arterijama u bolesnika s netumorskim bolestima bubrega i kontrolnom skupinom. 2. Odrediti prisutnost i stupanj nekroze u karcinomima bubrežnih stanica. 3. Usporediti povezanost pojave i stupnja nekroze u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama. 4. Usporediti prognostički značajne faktore (veličinu tumora, pTNM, histološki tip, nuklearni gradus tumora) za karcinom bubrežnih stanica u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama. U istraživanju je korišten arhivski materijal dobiven nakon radikalne nefrektomije te histološki potvrđene dijagnoze adenokarcinoma bubrežnih stanica kao i netumorskih bolesti bubrega na Kliničkom zavodu za patologiju «Ljudevit Jurak» Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice» u Zagrebu. Analizirano je: 175 uzoraka bubrega s adenokarcinomom bubrežnih stanica pacijenata kojima je 2003-2005. g. učinjena nefrektomija, a kojima su rutinski analizirane i strukture hilusa. Pored toga analizirano je 40 uzoraka bubrega s netumorskim bolestima iz 2003. i 2004. godine, a koji sadrže i strukture hilusa te 30 uzoraka bubrežnih arterija i bubrežnog parenhima kao kontrolna skupina kojima obdukcijom nije nađen nikakav maligni proces. Statističkom analizom potvrđena je značajno visoka učestalost FMD na bubrežnim arterijama u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica i bolesnika s netumorskim bolestima u usporedbi s kontrolnom skupinom (p=0.00162). U skupini bolesnika s karcinomom bubrega FMD je češća u žena (p=0.0149), dok je ateroskleroza češća u muškaraca (p=0.0185). U istoj skupini bolesnici s aterosklerozom bubrežnih arterija bili su statistički značajno stariji od bolesnika bez patoloških promjena na bubrežnim arterijama (p=0.001529) i bolesnika s FMD (p=0.02118). Usporedbom prisutnosti i stupnja nekroze tumorskog tkiva u skupini bolesnika s karcinomom bubrega u ovisnosti o promjenama na bubrežnim arterijama nije nađena značajna razlika (p=0.86173), osim u stupnju nekroze tumora unutar podskupine bolesnika s FMD. Bolesnici s podtipom FMD-I su značajno češće u tumorima sadržavali opsežnija područja tumorske nekroze naspram bolesnika s podtipom FMD-IIb (p=0.00739). Statističkom analizom nije nađena značajna razlika u ostalim prognostički značajnim faktorima za karcinom bubrežnih stanica (veličina tumora, pTNM, nuklearni gradus, histološki tip) ovisno o promjenama na bubrežnim arterijama. Dobiveni rezultati potvrđuju visoku učestalost FMD u bolesnika s karcinomom bubrežnih stanica, ali i u skupini bolesnika s netumorskim bolestima bubrega što govori u prilog da su navedene promjene na bubrežnim arterijama najvjerojatnije sekundarne. FMD u bolesnika s karcinomom bubrega je češće zastupljena u žena dok je ateroskleroza češće nađena u muškaraca. Usporedbom prisutnosti i stupnja nekroze u grupi bolesnika s karcinomom bubrega nije nađena značajna razlika ovisno o promjenama na bubrežnim arterijama, osim unutar podskupine bolesnika s FMD. Dobiveni rezultati opsežna područja tumorske nekroze povezuju samo za podtip FMD-I, a točnu povezanost tih promjena trebalo bi istražiti na serijama u kojima bi čitave bubrežne arterije bile dostupne za histološku analizu, što u ovom istraživanju nije bilo moguće radi ograničenja zbog operativne tehnike. Rezultati ovog istaživanja mogli bi pomoći u razumijevanju patogeneze nastanka tumorske nekroze te eventualno utjecati na izbor bolesnika koji bi bili kandidati za dodatne metode liječenja (antiangiogena terapija).