| Sažetak (engleski) | This prospective study of 1277 participants investigated patient risk self-assessment, motivation for changes in main determinants of the metabolic syndrome and the impact of community nursing intervention on cardiovascular risk reduction. Observed values of metabolic syndrome determinants indicated an elevated cardiovascular risk. Participants showed greatest motivation for positive changes regarding blood pressure, (3.70 +/- 1.26) then hyperglycemia (3.55 +/- 1.28), hyperlipidemia (3.46 +/- 1.30), overweight and obesity (3.43 +/- 1.28), and physical activity habits (3.29 +/- 1.31). Changes in physical activity and nutritional habits were not related to self-reported motivation regardless of the age and sex (p > 0.05). The most pronounced median improvements were observed in cholesterol (men 4.43%, women 4.89%) and triglycerides (men 3.41%, women 1.49%), with only slight changes in BMI (men 1.08%, women 1.18%) and no change in waist-to-hip ratio and glucose. This study revealed that, although aware and motivated, patients often do not succeed in changing habits. Concomitant changes of the environment and multisectoral prevention approach is necessary. |
| Sažetak (hrvatski) | Ovo longitudinalno istraživanje ispitivalo je samoprocjenu rizika i motiviranost bolesnika za promjene glavnih odrednica
metaboličkog sindroma, kao i učinak intervencije patronažnih sestara na smanjenje kardiovaskularnih rizika.
Obuhvaćeno je 1277 ispitanika Hrvatske zdravstvene ankete iz 2008. g. Praćenje je uključivalo analizu dobi, indeksa
tjelesne težine, omjera struka i bokova, sistoličkog i dijastoličkog tlaka te glukoze i lipidnih frakcija, dok su socijalni i
zdravstveni status, samoprocjena promjena životnih navika od 2003. g. i motiviranost za daljnje promjene procijenjeni
intervjuom. Utvrđene su visoke vrijednosti glavnih odrednica metaboličkog sindroma koje ukazuju na povišen rizik
razvoja kardiovaskularnih bolesti. Ispitanici sa svim promatranim rizicima imali su najviše vrijednosti parametara, a sa
smanjivanjem broja prisutnih rizika opadale su i vrijednosti promatranih parametara u oba spola (p<0,001), izuzev
omjera struka i bokova koji se u muškaraca nije značajno razlikovao (p=0,111). Ispitanici su pokazali veću motiviranost
za pozitivne promjene povezane s krvnim tlakom (3,70±1,26) no s hiperglikemijom (3,55±1,28), hiperlipidemijom
(3,46±1,30), prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom (3,43±1,28), a najniža je motivacija bila povezana s promjenama
u tjelesnoj aktivnosti (3,29±1,31). Promjene u tjelesnoj aktivnosti (p=0,758) i prehrani (p=0,393) nisu bile povezane
s motivacijom bolesnika bez obzira na spol. Najizraženije promjene (srednja vrijednost) opažene su u vrijednostima
kolesterola (muškarci 4,43%, žene 4,89%) i triglicerida (muškarci 3,41%, žene 1,49%), dok su promjene u indeksu
tjelesne mase bile slabije izražene (muškarci 1,08%, žene 1,18%), a srednja vrijednost promjene omjera struka i bokova
kao i vrijednosti glukoze bila je nula. Ovim ispitivanjem dokazano je da, iako osviješteni i motivirani, bolesnici često ne
uspijevaju promijeniti životne navike i glavne odrednice metaboličkog sindroma. Ako se promjene naposlijetku i dogode,
motivacija im nije pretkazatelj. Istovremene promjene okruženja i multisektorski pristup prevenciji i liječenju
vjerojatno su neizostavni na populacijskoj razini. |
