Hiponatrijemija je jedan od najčešćih poremećaja ravnoteže elektrolita. Definira se kao koncentracija natrija u serumu < 135 mmol/L. Često ostaje neprepoznata u kliničkoj praksi zbog nespecifičnih simptoma koji mogu nalikovati na psihijatrijske poremećaje. Liječenje hiponatrijemije je izuzetno važno zbog posljedica koje može uzrokovati, poput infekcije, prijeloma i osteoporoze te većeg rizika padova. Hiponatrijemija se povezuje i s većim mortalitetom. Danas se razvijaju mnogi lijekovi namijenjeni liječenju hiponatrijemije, međutim, još nema dovoljno istraživanja koja bi potvrdila njihovu učinkovitost i mogućnost primjene na širu populaciju. Kronična bubrežna bolest se prepoznaje kao rastući problem, osobito u populaciji starije životne dobi. Definira se kao GFR < 60 ml/min./1.73 m2 kroz posljednjih tri ili više mjeseci ili kao dokazano strukturalno ili funkcionalno bubrežno oštećenje prisutno tri ili više mjeseci. Pacijenti s kroničnom bubrežnom bolesti predstavljaju skupinu s visokom prevalencijom komorbiditeta koji mogu uzrokovati smanjenu koncentraciju natrija u serumu. Osim komorbiditeta, na razvoj hiponatrijemije u kroničnoj bubrežnoj bolesti utječe i pojava hipostenurije, koja u kasnijim stadijima kronične bubrežne bolesti napreduje do izostenurije. Postoji malo radova koji su obuhvatili širu populaciju, a koji su se bavili povezanošću hiponatrijemije i kronične bubrežne bolesti. Cilj ovog rada bio je pokazati važnost prepoznavanja hiponatrijemije u kliničkoj praksi, posljedice koje hiponatrijemija može uzrokovati, probleme koji se javljaju prilikom liječenja hiponatrijemijete povezanost hiponatrijemije i kronične bubrežne bolesti.