| Sažetak | Shizofrenija je skupina kroničnih psihičkih bolesti koje se klasificiraju kao psihoze. Stalne je incidencije u vremenu i prostoru. Najčešće se pojavljuje između 15. i 35. godine života. Bolest je multifaktorijalne etiologije, a hipoteza koja najbolje objašnjava etiologiju je model dijateza-stres. Simptomi shizofrenije dijele se na pozitivne, negativne, kognitivne, agresivno-hostilne i afektivne. U najvećem broju slučajeva bolest je dugotrajnog tijeka te je potrebna dugotrajna terapija antipsihoticima. Uz terapiju antipsihoticima, dostupne metode liječenja su psihosocijalne metode i psihoterapija. Slaba adherencija na terapiju je velik problem u liječenju shizofrenije te u prosjeku iznosi 40 %. Povezuje se s povećanim rizikom za relaps, rehospitalizaciju, suicidalnost i brže kognitivno propadanje oboljele osobe. Neke od intervencija koje mogu poslužiti za poboljšanje adherencije su: psihosocijalne metode, dugodjelujući antipsihotici, elektronički podsjetnici, dostupnost usluge i financijski poticaji. Antipsihotici se prema kliničkim svojstvima dijele na klasične i antipsihotike nove generacije. Glavna karakteristika klasičnih antipsihotika je antagonizam D2 receptora, a antipsihotika nove generacije antagonizam D2 i 5-HT2A receptora te parcijalni agonizam D2 i 5-HT1A receptora. Dugodjelujući antipsihotici su formulacije antipsihotika u obliku intramuskularnih injekcija. Neke od prednosti njihove uporabe u liječenju shizofrenije su veća adherencija na terapiju, manji rizik od relapsa, bolje funkcioniranje oboljelih i poticanje neuroplastičnosti. Dugodjelujući antipsihotici pokazuju brojne benefite u liječenju osoba oboljelih od shizofrenije te mogu doprinijeti boljoj kvaliteti života oboljelih. |
| Sažetak (engleski) | Schizophrenia is a group of chronic mental illnesses classified as psychoses. It has a consistent incidence over time and space, most commonly occurring between the ages of 15 and 35. The illness has a multifactorial etiology, with the diathesis-stress model being the most explanatory hypothesis. Symptoms of schizophrenia are categorized as positive, negative, cognitive, aggressive-hostile, and affective. In the majority of cases, the illness follows a prolonged course, requiring long-term therapy with antipsychotics. Alongside antipsychotic therapy, available treatment methods include psychosocial interventions and psychotherapy. Poor adherence to therapy is a significant problem in schizophrenia treatment, averaging around 40 %. It is associated with an increased risk of relapse, rehospitalization, suicidality, and faster cognitive decline in affected individuals. Some interventions that can improve adherence include psychosocial methods, long-acting antipsychotics, electronic reminders, service availability, and financial incentives. Antipsychotics are classified based on their clinical properties into classical and second-generation antipsychotics. The main characteristic of classical antipsychotics is D2 receptor antagonism, while second-generation antipsychotics exhibit antagonism of D2 and 5-HT2A receptors and partial agonism of D2 and 5-HT1A receptors. Long-acting antipsychotics are formulations of antipsychotics administered via intramuscular injection. Some advantages of their use in treating schizophrenia include increased therapy adherence, reduced risk of relapse, improved functioning in patients, and promotion of neuroplasticity. Long-acting antipsychotics demonstrate numerous benefits in treating individuals with schizophrenia and can contribute to a better quality of life for affected individuals. |
