Cilj istraživalja: Utvrditi razlike u kvaliteti života među oboljelima od relapsno-remitente multiple skleroze obzirom na: 1. dob bolesnika, 2. uzimanje ili neuzimanje imunomodulacijske terapije, 3. proteklo vremijeme od dijagnoze, 4. broju relapsa bolesti kroz godinu dana. Cilj je ustanoviti da li i ostali vanjski i unutrašnji čimbenici utječu na kvalitetu života kod oboljelih od relapsno-remitente multiple skleroze. Nacrt studije: Presječna studija bolesnika oboljelih od relapsno-remitentne multiple skleroze (RRMS). Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 70 pacijenata oboljelih od RRMS-a. Pojedini pokazatelji kvalitete života procijenjeni su modificiranom skalom umora (MFIS, eng. Modified Fatigue Impact Scale) i SF36-v2 generičkim upitnikom. Osnovni podatci su prikupljeni pretraživanjem medicinske dokumentacije. Rezultati: Uvidom u medicinsku dokumentaciju i dobrovoljnim ispunjavanjem anketnog obrasca, dobiveni su rezultati kojima se procjenjivala kvaliteta života. Umor, kao bitan čimbenik kvalitete života kod MS-a, ima negativan utjecaj na fizičko, kognitivno i psihosocijalno funkcioniranje. Utjecaj umora manji je na ispitanike koji koriste imunomodulacijsku terapiju i koji su mlađe životne dobi. Kvaliteta života ispitanika je niža, najznačajnije u poljima fizičkog funkcioniranja. Broj relapsa bolesti u zadnjoj godini negativno utječe na vitalnost, socijalno funkcioniranje i povećava utjecaj umora na kognitivno funkcioniranje. EDSS-skor značajno korelira s utjecajem umora na bolesnike i općenito s kvalitetom života. Zaključak: Relapsno-remitentna multipla skleroza ima nižu kvalitetu života, prvenstveno, zbog fizičke simptomatologije bolesti, dok psihosocijalni elementi kvalitete života nisu znatnije narušeni.