| Sažetak | Objectives: The present study aimed to examine whether the application of a topical cutaneous medication, compared to standard subcutaneous lidocaine infiltration, prior to radial artery puncture in the setting of diagnostic coronary angiography will impact the occurrence of radial artery spasm, pain experienced by the patient during the procedure, and mean attempts of radial artery cannulation.
Patients and methods: Cumulative meta-analysis of data derived from 7 randomized controlled or prospective non-randomized placebo-controlled trials was performed. The primary outcomes of interest included relative risk of radial artery spasm during cannulation, mean pain score as perceived by the patient and quantified by visual analogue scale, and mean radial artery cannulation attempts. Risk ratio (RR) with 95% confidence intervals (95% CI) was used for the effect measurement of radial artery spasm while fixed effects method was applied. The mean difference was calculated by using the random effects model due to data exhibiting moderate to high heterogeneity. Meta-analysis was performed by using the Cochrane’s Review Manager software.
Results: The data derived from seven studies enrolling a total of 1425 patients were included in the analysis. A total of 106 radial artery spasm events were recorded. Radial artery spasm occurred in 5.57% of cases in the experimental arm (topical solution), while in the arm receiving standard treatment radial vasospasm occurred in 9.32% of cases. This yielded a relative risk reduction of 41% in patients receiving topical medication (RR 0.59; 95% CI 0.41 to 0.86, P=0.005), compared to control arm. Analysis of 1342 patients from 6 studies in regards to pain quantified by VAS, the results showed a significant reduction in pain score by 1.54 points (MD -1.54; 95% CI -2.94 to -0.14 points, P=0.030) among patients that received topical medications vs. standard treatment. The mean number of radial artery cannulation attempts were recorded in 4 studies, including 744 patients. The results showed -0.07 fewer cannulation attempts in the experimental vs. control arm (MD -0.07, 95% CI -0.14 to 0.01), however, this result was not statistically significant (P=0.070).
Conclusions: Preprocedural application of topical cutaneous medication, compared to standard-of-care consisting of subcutaneous lidocaine infiltration, prior to radial artery cannulation in the setting of transradial angiography in patients with stable or suspected CAD was associated with a significant reduction in the occurrence of radial spasm and pain perceived by the patient. Application of topical cutaenous medication, however, did not reduce the mean number of radial artery cannulation attempts, when compared to subcutaneous lidocaine infiltration. |
| Sažetak (hrvatski) | Ciljevi: Ova studija je kao glavni cilj imala istražiti je li primjena topikalnih lijekova koji se apliciraju na kožu, u usporedbi sa supkutanom infiltracijom lidokaina, a prije punkcije radijalne arterije za vrijeme dijagnostičke koronarne angiografije ima učinak na učestalost spazma radijalne arterije, bol koju pacijent osjeća za vrijeme kanulacije kao i prosječan broj pokušaja kanulacije radijalne arterije.
Pacijenti i metode: Izvršena je kumulativna meta-analiza podataka koji su sakupljeni iz 7 randomiziranih kliničkih pokusa ili nerandomiziranih prospektivnih placebom kontroliranih studija. Glavni ishodi od posebnog interesa su bili relativni rizik spazma radijalne arterije za vrijeme kanulacije, prosječan osjećaj boli koju pacijent osjeća za vrijeme radijalne kanulacije, a koji je kvantificiran korištenjem vizualno-analogne skale te prosječan broj kanulacija radijalne arterije. Omjer rizika (RR) sa 95% intervalima pouzdanosti je korišten kao mjera učinka ishoda spazma radijalne arterije, a za istu je korištena statistička metoda fiksnih učinaka. Razlika u prosječnom zbroju bola i pokušaja kanulacije je analizirana korištenjem statističke metode nasumičnih učinaka obzirom da su navedeni podatci pokazali umjerenu do visoku heterogenost. Meta-analiza je izvršena korištenjem Cochraneovog Review Manager programskog paketa.
Rezultati: Analizirani su ishodi 1,427 pacijenta iz sedam studija uključenih u analizu. Ukupno je zabilježeno 106 događaja spazma radijalne arterije. Spazam radijalne arterije zabilježen je u 5,57% slučajeva u grupi pacijenata koji su dobili topikalni lijek (eksperimentalna grupa) te u 9,32% slučajeva u grupi pacijenata koji su dobili standardnu skrb (kontrolna grupa). Navedena eksperimentalna intervencija bila je povezana sa smanjenjem relativnog rizika za spazam radijalne arterije za 41% (omjer rizika 0,59; 95%-tni interval pouzdanosti 0,41-0,86, P=0,005). Analizom ishoda boli prilikom kanulacije radijalne arterije kod 1,342 pacijenta iz 5 studija, pokazalo se da je intervencija topikalnim lijekom dovela do značajnog smanjenja boli za 1,54 boda u percepciji boli izmjerene VAS skalom u usporedbi sa pacijentima koji su dobili standardnu skrb (razlika u prosječnim vrijednostima -1,54 boda na VAS skali; 95%-tni interval pouzdanosti -2,94 do -0,14 bodova, P=0,030). Ishod prosječnog broja kanulacija radijalne arterije je analiziran u 744 pacijenta iz 4 studije. Za ovaj ishod nije utvrđena statistički značajna razlika između dvije skupine iako je u skupini pacijenata koji su primili topikalni lijek utvrđen trend smanjenja prosječnog broja pokušaja kanulacije radijalne arterije (razlika u prosječnim vrijednostima -0,07; 95%-tni interval pouzdanosti -0,14 do 0,01 pokušaja, P=0,070).
Zaključci: Aplikacija kutanog topikalnog lijeka prije kanulacije radijalne arterije, u usporedbi sa standardnom skrbi korištenja supkutane infiltracije lidokainom u pacijenata koji se podvrgavaju transradijalnoj angiografiji je bila povezana sa značajnim smanjenjem rizika radijalnog spazma kao i smanjenjem percipirane boli za vrijeme kanulacije radijalne arterije. Intervencija sa topikalnim lijekom, međutim, nije smanjila prosječan broj pokušaja kanulacije radijalne arterije u usporedbi sa supkutanom infiltracijom lidokaina. |
