Iako je od objave CCSVI teorije prošlo više od 3 godine još uvijek se vode rasprave o opravdanosti postojanja samog koncepta u sklopu etiologije MS-a te rizičnosti izvođenja endovaskularnih intervencija na ekstrakranijalnim venama. Također, još uvijek ne postoji opće prihvaćen stav o optimalnoj dijagnostičkoj metodi koja bi postala „zlatni standard“ u dijagnostici ekstrakranijalnih venskih abnormalnosti, a upitna je i sama klasifikacija i postojanje venske patologije obzirom da se iste mogu pronaći i u zdravoj populaciji. Cilj ove doktorske disertacije je pokušati razjasniti može li se kombinacijom dviju neinvazivnih dijagnostičkih metoda povećati specifičnost odnosno osjetljivost u 31 dijagnostici venskih abnormalnosti i mogu li one u potpunosti zamijeniti invazivne dijagnostičke metode koje predstavljaju mnogo veći rizik za same pacijente. Nadalje, razjasniti patofiziologiju ekstrakranijskih venskih abnormalnosti u smislu njihova porijekla i prirode promjena koje mogu uzrokovati (funkcionalne i mehaničke) te je li postoji veća učestalost istih u bolesnika oboljelih od multiple skleroze u odnosu na kontrolne zdrave ispitanike. Naposljetku, cilj disertacije je i odrediti potencijalnu ulogu rizičnih i zaštitinih čimbenika za nastanak ekstrakranijske venske patologije u odnosu na iste za periferni venski sustav. U tu svrhu u prve dvije studije ispitanike su činili MS bolesnici i kontrolni zdravi ispitanici, a u trećoj studiji ispitanici bez poznate bolesti centralnog živčanog sustava. U svim trima studijama ispitanicima je učinjen pregled vratnih vena vaskularnim ultrazvukom, a u prve dvije studije i MR venografija istih. Analizirali smo razliku u prevalenciji pozitivne dijagnoze CCSVI među ispitivanim skupinama kao i prisutnost ekstrakranijalne venske patologije obzirom na samu prirodu iste, mogućnosti neinvazivnih dijagnostičkih metoda za dokaz istih, a po prvi puta smo istražili i moguće čimbenike rizika za nastanak istih. Rezultati znanstvenih radova 1 i 2 pokazali su da je prevalencija CCSVI dijagnoze među MS bolesnicima značajno manja u odnosu na originalno objavljene rezultate pri prvom predstavljanju koncepta. Štoviše, dokazali smo da se ista može postaviti i u relativno velikom postotku zdravih ispitanika bez poznate bolesti CNS-a. Nadalje, pokazali smo da se kombinacijom rezultata vaskularnog ultrazvuka i MR venografije može povećati specifičnost za postavljanje dijagnoze CCSVI što naglašava multimodalni pristup u dijagnozi iste. Ustanovili smo da većinu ekstrakranijske venske patologije predstavljaju intraluminalne strukturalne abnormalnosti unutrašnjih jugularnih vena i da je vaskularni ultrazvuk metoda izbora za detekciju istih koje su u većem postotku prisutne u MS bolesnika u odnosu na zdrave ispitanike. MR venografija nije pokazala dovoljno veliku osjetljivost za razlikovanje ovih dviju skupina na osnovi morfologije protoka unutar unutrašnjih jugularnih vena, ali se pokazala kao superiorna metoda za prikaz kolateralne cirkulacije.