Naslov Procjena tjelesne aktivnosti u osoba oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja
Naslov (engleski) Assessment of physical activity in patients suffering from posttraumatic stress disorder
Autor Ana Laura Topić
Mentor Tina Tičinović Kurir (mentor)
Član povjerenstva Boran Uglešić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Joško Božić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Ivana Pavlinac Dodig (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Splitu Medicinski fakultet Split
Datum i država obrane 2023-07-14, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Kliničke medicinske znanosti Interna medicina
Sažetak Ciljevi istraživanja: Cilj ovog istraživanja je bio ispitati tjelesnu aktivnost u osoba oboljelih
od PTSP-a. Dodatni cilj je bio usporediti socio-demografske karakteristike, antropometrijska
obilježja, navike, laboratorijske parametre te simptome depresije, tjeskobe i nesanice u osoba
s PTSP-om koje su više tjelesno aktivne u odnosu na one koje su manje tjelesno aktivne.
Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 66 muških veterana Domovinskog rata s
dijagnozom PTSP-a. Za vrijeme redovnih pregleda u Centru za psihotraumu su prikupljeni
anamnestički podaci o spolu, dobi, socioekonomskom statusu, razini obrazovanja i navikama.
U sklopu istraživanja su obavljena antropometrijska mjerenja, kao i mjerenje sastava tijela.
Tjelesna aktivnost ispitanika je procijenjena pomoću Međunarodnog upitnika o tjelesnoj
aktivnosti, IPAQ-sf. Bolesnicima je uzorkovana venska krv i dobivene su vrijednosti
laboratorijskih parametara.
Rezultati: Od ukupno 66 ispitanika s dijagnozom PTSP-a, njih 27 (40,9 %) je bilo inaktivno
ili minimalno aktivno. Ispitanici koji su više tjelesno aktivni su imali manju vrijednost indeksa
tjelesne mase (P=0.049) i više su konzumirali alkohol (P=0.014). Ispitanici koji su više tjelesno
aktivni imaju niže vrijednosti HbA1c od ispitanika koji su manje aktivni (P=0.022). Među
aktivnijom populacijom nije bilo statistički značajno više pušača u odnosu na manje aktivne
(P=1). Skupina ispitanika koja je više tjelesno aktivna u odnosu na manje tjelesno aktivnu
skupinu nije se statistički značajno razlikovala u socioekonomskom statusu (P=0.22) i razini
obrazovanja (P=0.497). Tjelesno manje aktivni bolesnici nisu se razlikovali u prisutnosti
nesanice (P = 0,273), tjeskobe (P= 0,463) i depresivnog raspoloženja (P = 0,624) u odnosu na
tjelesno aktivnije ispitanike s PTSP-om.
Zaključak: U osoba oboljelih oboljelih od PTSP-a je potvrđena visoka prevalencija osoba koje
su inaktivne ili minimalno aktivne. Pacijenti s PTSP-om koji su bili tjelesno aktivniji su imali
značajno niže vrijednosti ITM-a, značajno su više konzumirali alkohol i imali su niže
vrijednosti HbA1c u odnosu na pacijente s PTSP-om koji su manje tjelesno aktivni. Tjelesna
aktivnost u oboljelih od PTSP-a nije utjecala na simptome depresije, tjeskobe i nesanice.
Sažetak (engleski) Objectives: The aim of this study was to examine physical activity in individuals with PTSD.
An additional objective was to compare sociodemographic characteristics, anthropometric
features, habits, laboratory parameters and symptoms of depression, anxiety and insomnia in
individuals with PTSD who are more physically active compared to those who are less
physically active.
Patients and methods: The study included 66 male war veterans diagnosed with PTSD.
During regular examinations at the Center for Psychotrauma, anamnestic data regarding
gender, age, socioeconomic status, level of education, and habits were collected.
Anthropometric measurements and body composition assessments were conducted as part of
the study. The participants' physical activity was assessed using the International Physical
Activity Questionnaire. Venous blood samples were taken from the patients, and laboratory
parameter values were obtained.
Results: Out of a total of 66 participants diagnosed with PTSD, 27 (40.9%) were inactive or
minimally active. Patients who were more physically active had a lower body mass index
(P=0.049). Less physically active patients were also less likely to consume alcohol compared
to more physically active patients (P=0.014). Participants who were more physically active had
lower HbA1c values than those who were less active. Among the more active population, there
was no statistically significant difference in the prevalence of smokers compared to less active
individuals (P=1). Less physically active patients did not differ in the presence of insomnia (P
= 0.273), anxiety (P = 0.463), and depressive mood (P = 0.624) compared to more physically
active patients. There was no association between socioeconomic status and level of education,
as well as lipid levels, with patients' physical activity (P = 0.222 and P = 0.497).
Conclusion: In individuals with PTSD, a high prevalence of sedentary or minimally active
individuals has been confirmed. PTSD patients who were more physically active had
significantly lower BMI values, significantly higher alcohol consumption, and lower HbA1c
values compared to less physically active PTSD patients. Physical activity in individuals with
PTSD did not affect symptoms of depression, anxiety, and insomnia. Individuals who were
more physically active did not differ from less physically active individuals in lipid levels,
percentage of body fat, and estimated metabolic age.
Ključne riječi
Tjelesna aktivnost
posttraumatski stresni poremećaj
Ključne riječi (engleski)
Physical activity
posttraumatic stress disorder
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:171:971241
Studijski program Naziv: Medicina Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica medicine (dr. med.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2023-07-13 09:35:39