U prvom dijelu studije istražili smo i usporedili vazodilatacijske mehanizme crnog vina u izoliranoj aorti štakora i zamorčića. Acetilkolin uzrokuje snažniju vazodilataciju aortnih prstenova štakora prethodno kontrahiranih noradrenalinom nego u zamorčića, dok je vazodilatacijski učinak crnog vina veći u aortnim prstenovima zamorčića. L-nitro arginin metil ester (L-NAME) u potpunosti inhibira vazodilatacijski učinak vina u aorti štakora dok je u aorti zamorčića učinak vina reduciran za samo 50%. Za istraživanje mehanizama ostatne, L-NAME-a rezistentne vazodilatacije, aortne prstenove zamorčića dodatno smo izložili indometacinu, klotrimazolu i njihovoj kombinaciji. Indometacin je neznačajno reducirao vazodilatacijski učinak vina, dok je u kombinaciji sa L-NAME-om imao sinergistički učinak i smanjio vazodilataciju za 80 %. Nakon izlaganja klotrimazolu, vazodilatacijski učinak vina je smanjen za 25%, a dodavanje indometacina nije uzrokovalo daljnje smanjenje vazodilatacije. Samo kombinacija L-NAME, indometacina i klotrimazola je u potpunosti inhibirala vazodilatacijski učinak vina. Vazodilatacija uzrokovana vinom, u KCl-om prekontrahiranim aortnim prstenovima zamorčića bila je značajno manja (Emax 78.31±6.09%) nego vinom uzrokovana vazodilatacija u noradrenalinom prekontrahiranim prstenovima zamorčića (Emax 126.01±2.11%). L-NAME-a je u potpunosti inhibirala vazodilatacijski učinak vina u KCl-om prekontrahiranim aortnim prstenovima zamorčića. Zaključno, vazodilatacijski odgovor na vino u aorti zamorčića posredovan je s više različitih mehanizama, za razliku od štakorske aorte gdje je vazodilatacijski odgovor posredovan samo NO-om. U drugom dijelu studije istražili smo i usporedili učinke crnog vina na izolirana srca štakora i zamorčića, u bazalnim i uvjetima globalne ishemije i reperfuzije. Vino (0,01 – 3,0 ‰) uzrokuje značajnu vazodilataciju koronarnih arterija u srcu zamorčića što se očituje u nerazmjernom povećanju dopreme kisika u odnosu na potrebe. U srcu štakora primjena vina nije dovela do promjene u promatranim parametrima srčane funkcije. Trideset minutna ishemija u jednakoj mjeri oštećuje funkciju srca zamorčića i štakora. Vino (1‰) smanjuje ishemijsko-reperfuzijska oštećenja srca zamorčića i štakora, ali su protektivni učinci značajno veći u srcu zamorčića. Maksimalni oporavak pulsnog tlaka u odnosu na kontrolne vrijednosti iznosio je: 56% za srca zamorčića izlagana vinu, 43% za netretirana srca zamorčića, 39% za srca štakora izlagana vinu i 38% za netretirana srca štakora. Kontraktura miokarda bila je veća u srcu štakora koju je vino reduciralo u izoliranim srcima obiju vrsta. Srca zamorčića izlagana vinu imala su veći koronarni protok, prije 15,89 ± 1,24 ml/min/g i poslije 11,84 ± 0,94 ml/min/g ishemije, u odnosu na ostale skupine koje se nisu značajno razlikovale i u kojih je iznosio prije ishemije 11,54 ± 0,91ml/min/g, a poslije 6,64 ± 0,89 ml/min/g. Vino je također u većoj mjeri skratilo trajanje ventrikulske fibrilacije tijekom reperfuzije u srcima zamorčića nego u srcima štakora. Zaključno, rezultati izravnih kardiovaskularnih učinaka vina na modelu izoliranih srca i aorte zamorčića i štakora upućuju na značajne razlike među vrstama, kako u bazalnim uvjetima, tako i u odgovoru na vino i uvjete ishemije i reperfuzije. Prema tome, nekritična ekstrapolacija rezultata s jedne vrste na drugu može biti pogrešna. O tome treba osobito misliti kada se radi o složenim tvarima kao što je vino, koje svoje učinke ostvaruje kroz multiple farmakološke putove.