Naslov Dose response of PTH and FGF23 to Paricalcitol in patients with end stage renal failure on chronic intermittent haemodialysis Naslov (hrvatski) Odgovor PTH i FGF23 na Parikalcitol kod pacijenata s terminalnim zatajenjem bubrega na kroničnoj intermitentnoj hemodijalizi Autor Nicolaus Philipp Hubertus Mußmächer Mentor Walter Ludwig Strohmaier (mentor) Član povjerenstva Johannes Brachmann (predsjednik povjerenstva) Član povjerenstva Josipa Bukić (član povjerenstva)Član povjerenstva Doris Rušić (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Splitu Datum i država obrane 2024-09-05, Hrvatska Znanstveno / umjetničko BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Sažetak Objectives: The aim of this study was to determine the dose response of PTH and FGF23 to Paricalcitol in patients with end stage renal failure on chronic intermittent haemodialysis. This study was part of the EPIC-CKD study, which focused on the effects of Paricalcitol capsules on inflammation (measured by CRP levels) and calcification regulation (measured by fetuin-A levels) in CKD stage 5D patients. Patients and methods: This multicenter, randomized, double-blind, prospective, crossover EPIC-CKD study enrolled a total of 43 CKD stage 5D patients. The inclusion criteria were: age ≥18 years, on dialysis for more than six months but less than five years, no active vitamin D analog treatment within one month of study screening, PTH levels between 200-600 pg/mL, serum calcium <2.55 mmol/L, phosphorus ≤2.1 mmol/L, and 25 OH-vitamin D >20 ng/mL. Exclusion criteria included acute infections, malignancy, heart failure, and calcimimetic therapy. A total of 31 complete patient data sets were available for analysis. Results: Patients started with an initial dose of paricalcitol at 2 μg/day, adjusted to 1.9 μg/day at week six and 1.5 μg/day at week twelve. FGF23 levels showed a significant increase at six weeks (p = 0.002), while the final FGF23 levels at twelve weeks were not significantly different from the baseline (p = 0.242). PTH levels remained significantly suppressed at both six and twelve weeks (both p < 0.001). Subgroup analysis revealed that dose reduction in paricalcitol led to a statistically significant increase in PTH, paralleling a decrease in FGF23, although the absolute PTH rebound from an over-suppressed range was moderate compared to the absolute decrease in FGF23. Conclusions: This study provides significant insights into the hormonal regulation by paricalcitol in patients with end-stage renal failure. Paricalcitol administration resulted in a significant reduction in PTH levels at both six and twelve weeks compared to placebo, demonstrating its effectiveness in managing secondary hyperparathyroidism. The study also observed a significant increase in FGF23 levels at six weeks, which was not sustained at twelve weeks, indicating a transient effect of paricalcitol on FGF23. Moreover, dose reduction after six weeks led to a significant decrease in FGF23 levels and a moderate increase in PTH levels, illustrating the importance of dose management to maintain therapeutic effects. These findings underscore the necessity for careful monitoring and adjustment of paricalcitol dosage to optimize its benefits on PTH and FGF23 levels, potentially improving clinical outcomes in patients with end-stage renal failure. Based on these findings, it is advisable to start with a lower dose of 1.5 μg/day (=10.5 μg/week) of paricalcitol to mitigate the initial spike in FGF23 while effectively managing PTH levels. Monitoring PTH and FGF23 levels every two weeks is crucial, and maintaining or slightly reducing the dose should be considered if FGF23 levels rise. This approach allows for fine-tuning the dose based on individual patient responses, aiming to balance the benefits and potential risks.
Sažetak (hrvatski) Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi dozni odgovor paratiroidnog hormona (PTH) i fibroblastnog čimbenika rasta 23 (FGF23) na Parikalcitol kod pacijenata s terminalnim stadijem zatajenja bubrega na kroničnoj intermitentnoj hemodijalizi. Ovo istraživanje je dio EPIC-CKD studije, koja se fokusirala na učinke Parikalcitol kapsula na upalu (mjereno razinama CRP-a) i regulaciju kalcifikacije (mjereno razinama fetuin-A) kod pacijenata u stadiju 5D kronične bubrežne bolesti (CKD). Pacijenti i metode: Ova multicentrična, randomizirana, dvostruko slijepa, prospektivna, crossover EPIC-CKD studija obuhvatila je ukupno 43 pacijenta u stadiju 5D kronične bubrežne bolesti. Uključni kriteriji bili su: dob ≥18 godina, trajanje dijalize više od šest mjeseci ali manje od pet godina, bez prethodne aktivne terapije vitaminom D unutar mjesec dana od pregleda, razine PTH između 200-600 pg/mL, serumskog kalcija <2,55 mmol/L, fosfora ≤2,1 mmol/L i 25 OH-vitamina D >20 ng/mL. Isključni kriteriji uključivali su akutne infekcije, malignitet, zatajenje srca i terapiju kalcimimeticima. Ukupno su bila dostupna 31 kompletna podatkovna seta za analizu. Rezultati: Pacijenti su započeli s početnom dozom parikalcitola od 2 μg/dan, smanjenom na 1,9 μg/dan nakon šest tjedana i na 1,5 μg/dan nakon dvanaest tjedana. Razine FGF23 pokazale su značajan porast nakon šest tjedana (p = 0,002), dok konačne razine FGF23 nakon dvanaest tjedana nisu bile značajno različite od početnih (p = 0,242). Razine PTH ostale su značajno potisnute i nakon šest i nakon dvanaest tjedana (oboje p < 0,001). Subgrupna analiza pokazala je da je smanjenje doze parikalcitola dovelo do statistički značajnog povećanja PTH uz paralelno smanjenje FGF23. Međutim, apsolutni povrat PTH iz prekomjerno potisnutog raspona bio je umjeren u usporedbi s apsolutnim smanjenjem FGF23. Zaključci: Ova studija pruža značajne uvide u hormonalnu regulaciju putem parikalcitola kod pacijenata s terminalnim stadijem zatajenja bubrega. Primjena parikalcitola rezultirala je značajnim smanjenjem razina PTH u šestom i dvanaestom tjednu u usporedbi s placebom, čime se potvrđuje njegova učinkovitost u upravljanju sekundarnim hiperparatireoidizmom. Studija je također zabilježila značajan porast razina FGF23 u šestom tjednu, koji se nije održao do dvanaestog tjedna, što ukazuje na prolazan učinak parikalcitola na FGF23. Nadalje, smanjenje doze nakon šest tjedana dovelo je do značajnog smanjenja razina FGF23 i umjerenog povećanja razina PTH, što ilustrira važnost upravljanja dozom za održavanje terapijskih učinaka. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za pažljivim praćenjem i prilagodbom doze parikalcitola kako bi se optimizirale njegove koristi na razine PTH i FGF23, potencijalno poboljšavajući kliničke ishode kod pacijenata s terminalnim zatajenjem bubrega. Na temelju ovih nalaza, preporučuje se započeti s nižom dozom od 1,5 μg/dan parikalcitola kako bi se smanjio početni porast FGF23, dok se učinkovito upravlja razinama PTH. Ključno je pratiti razine PTH i FGF23 svaka dva tjedna, a održavanje ili blago smanjenje doze treba razmotriti ako razine FGF23 porastu. Ovaj pristup omogućava fino podešavanje doze na temelju odgovora pojedinih pacijenata, s ciljem balansiranja koristi i potencijalnih rizika.
Ključne riječi
Chronic Kidney Disease
CKD
Paricalcitol
End-Stage Renal Disease
ESRD
Secondary Hyperparathyroidism
sHPT
Parathyroid Hormone
PTH
Fibroblast Growth Factor 23
FGF23
Hemodialysis
Vitamin D Analog
Dose-Response
Hormonal Regulation
Ključne riječi (hrvatski)
kronična bolest bubrega
CKD
Parikalcitol
završni stadij bubrežne bolesti
ESRD
sekundarni hiperparatireoidizam
sHPT
paratiroidni hormon
PTH
faktor rasta fibroblasta 23
FGF23
hemodijaliza
analog vitamina D
doza-odgovor
hormonska regulacija
Jezik engleski URN:NBN urn:nbn:hr:171:857118 Studijski program Naziv: Medicina na engleskom jeziku Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2024-09-04 08:59:03
