Uvod: Praksa hranjenja novorođenčadi u rodilištu značajno utječe na kasnije ishode dojenja; poznavanje prediktora i razloga zbog kojih majke traže primjenu adaptiranog mliječnog pripravka u svoje zdrave novorođenčadi može pomoći u poboljšanju stopa dojenja. Metode: Na Klinici za ženske bolesti i porode u Kliničkom bolničkom centru Split, od 1. lipnja do 21. listopada 2020. provedena je presječna studija među ženama koje su rodile zdravu novorođenčad gestacijske dobi ≥ 37 tjedana i porođajne mase ≥ 2500 g. Majke su ispunile upitnik o praksi hranjenja novorođenčadi u rodilištu i ljestvicu samoučinkovitosti dojenja. Multinominalnom logističkom regresijom analizirana je povezanost perinatalnih čimbenika s primjenom adaptiranog mliječnog pripravka. Između svibnja i lipnja 2021. organizirane su četiri fokus-skupine s ukupno 25 žena koje su u presječnoj studiji tražile primjenu adaptiranog mliječnog pripravka za svoje novorođenče. Za vođenje razgovora s majkama korišten je polustrukturirani vodič s 15 otvorenih pitanja. Primijenjena je refleksivna tematska analiza. Rezultati: U presječnoj studiji pristupile su 392 majke, od kojih je 355 (90,6 %) uključeno: 286 (80,6 %) je reklo da je njihovo novorođenče primilo adaptirani mliječni pripravak u rodilištu, te su one to tražile u 173/286 (60,5 %) slučajeva. Najjači prediktori koji utječu na primjenu adaptiranog mliječnog pripravka su nedostatak prethodnog iskustva s dojenjem (OR 9,42, 95 % CI 3,51 – 25,28), poteškoće s dojenjem u rodilištu (OR 9,12, 95 % CI 3,46 – 24,09) i starija djeca koja su primila adaptirani mliječni pripravak u rodilištu (OR 11,51, 95 % CI 4,4 – 30,1). U kvalitativnoj studiji generirane su tri teme. Prva tema „strah od gladi“ odnosila se na strahove majki koji proizlaze iz poteškoća u tumačenju ponašanja novorođenčadi i pronalaska utjehe u primjeni adaptiranog mliječnog pripravka. Druga tema „nedostatna – prekasna“ podrška odražavala je neostvarena očekivanja majki za zdravstvene djelatnice. Treća tema „obeshrabrujuća komunikacija“ odnosila se na potrebu majki za empatijom tijekom boravka u rodilištu. Zaključak: Neprihvatljivo visok udio zdrave novorođenčadi je primio adaptirani mliječni pripravak u rodilištu. Iako su majke željele dojiti, često su se osjećale nedovoljno podržane za vrijeme boravka u rodilištu. Kao načine smanjenja potrebe za primjenom adaptiranog mliječnog pripravka za svoju zdravu novorođenčad majke su predložile prenatalno obrazovanje trudnica i osposobljavanje osoblja rodilišta za savjetovanje o dojenju, sa snažnim naglaskom na komunikacijske vještine, kao i zapošljavanje međunarodno certificiranih savjetnica za dojenje i/ili dobrovoljnih savjetnica za dojenje.