Uvod: CT skeniranje politraumatiziranih pacijenata po trauma protokolu omogućuje otkrivanje brojnih dodatnih nalaza, poput procjene CT gustoće kostiju na višestrukim mjestima kostura. Isto bi moglo pomoći u boljem razumijevanju mineralne gustoće kostiju i njezine povezanosti s dobi, spolom i masnim tkivom. Metode: Podaci su retrospektivno preuzeti iz CT skeniranja po trauma protokolu tijekom 2- godišnjeg razdoblja. Gustoća trabekularne kosti, izražena u CT Hounsfieldovim jedinicama (HJ), mjerena je na četiri trupa kralješka (C4, Th7, L4 i S2), krilu crijevne kosti, glavi nadlaktične kosti i vratu bedrene kosti. Mjerenja su izvedena na nativnim i postkontrastnim snimkama u venskoj fazi. Mjeren je i volumen visceralnog masnog tkiva. Analiza podataka je uključivala ispitivanje učinka dobi, spola i volumena visceralne masti na svim promatranim koštanim mjestima, kao i učinak primjene kontrastnog sredstva. Rezultati: Uključeno je ukupno 296 pacijenata, s medijanom dobi od 51 godine. CT gustoća kosti je bila u rasponu od najviših HJ u C4 kralješku (307 HJ) do najnižih u kostima zdjelice (114 HJ), P<0,001. Spol je pokazan kao neovisni prediktor koštane gustoće na glavi nadlaktične kosti. Pad HJ s dobi bio je značajan u svim ostalim kostima, no povezanost s dobi razlikovala se između mjesta mjerenja, a bila je najveća u prsnoj i slabinskoj kralježnici. Visceralno masno tkivo je pokazalo najjaču povezanost sa slabinskom kralježnicom i krilom crijevne kosti, iako je multivarijatna analiza otkrila da nije neovisni prediktor gustoće kostiju, poput dobi i spola. Kontrastna sredstva značajno su povećala gustoću kostiju, od 19 do 32 HU na postkontrastnim snimkama, ovisno o kosti. Zaključci: CT skeniranje po trauma otkrio je varijacije CT gustoće kostiju na prikazanim kostima. Gustoća trabekularne kosti bila je najveća u vratnoj kralježnici (proksimalni aksijalni skelet), a najniža u proksimalnom apendikularnom skeletu i zdjelici. Promjene vezane uz dob općenito su bile izraženije od promjena povezanih sa spolom. Visceralno masno tkivo pokazalo je više lokalni učinak na gustoću kosti, koji je bio slabiji ood ostalih promatranih parametara. Kontrastna sredstva značajno su povećala gustoću kostiju na svim promatranim mjestima skeleta.