| Sažetak | CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Transtorakalna biopsija pluća (TTB) koaksijalnom tehnikom je metoda koja se u KBC Split počela nedavno provoditi za dijagnosticiranje patoloških promjena u plućima. Shodno tomu, glavni ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati njenu uspješnost, prikazati rezultate i komplikacije u uvjetima KBC Split te usporediti naše podatke s podatcima iz literature. Istražili smo i patološko-morfološku korelaciju u grupi bolesnika s perifernim karcinomima pluća nemalih stanica (NSCLC).
ISPITANICI I METODE: U ovo retrospektivno istraživanje bili su uključeni svi bolesnici kojima je u razdoblju od srpnja 2014. do ožujka 2016. godine učinjena TTB pluća koaksijalnom tehnikom pod kontrolom CT-a na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Split. Uz svaki nalaz CT-a učinjenog prije biopsije i CT snimku napravljenu za vrijeme biopsije, bolesniku se pridodala biopsijom određena patohistološka dijagnoza. U središtu pozornosti je bilo ukupno 76 bolesnika s patohistološki dokazanim tipom NSCLC (adenokarcinomom i planocelularnim karcinomom). Statističkom obradom utvrđeno je postoji li predilekcija za patohistološki tip tumora na periferiji pluća, postoje li razlike u veličini te razlike u učestalosti lokalnog razaranja kosti. Utvrđeno je postoji li razlika među spolovima u dobi i incidenciji patohistološkog tipa tumora. Utvrdili smo učestalost komplikacija nastalih zbog TTB te postoje li razlike u učestalosti komplikacija kod tumora koji dodiruju parijetalnu pleuru i onih koji ne dodiruju.
REZULTATI: U odabranom razdoblju urađeno je ukupno 156 biopsija pluća na 139 bolesnika. Od 76 bolesnika s patohistološki dokazanim tipom NSCLC, njih 70 je bilo periferno smještenih: 43 (61%) adenokarcinoma te 27 (39%) planocelularnih karcinoma. Prosječna veličina najvećeg promjera adenokarcinoma bila je 3,81 cm, a planocelularnog karcinoma 5,17 cm, što se pokazalo statistički značajnom razlikom (P=0,0016). U grupi adenokarcinoma niti jedan nije lokalno razorio kost, dok je u grupi planocelularnih karcinoma bilo njih 12 (41%), što je statistički značajna razlika (P<0,0001). Kod 28 bolesnika (37%) opisana je poslijeintervencijska komplikacija, no samo se kod 2 bolesnika (2,6%) radilo o teškoj komplikaciji, u oba slučaja nastali su veliki pneumotoraksi koji su zahtijevali drenažu. Utvrđeno je statistički značajno (P<0,0001) manje komplikacija kod onih karcinoma koji su dodirivali parijentalnu pleuru (17%), naspram onih koji nisu dodirivali parijentalnu pleuru (67%).
ZAKLJUČAK: TTB koaksijalnom tehnikom je važna pomoć u dijagnostici karcinoma pluća. I u našoj grupi bolesnika s perifernim NSCLC smo primijetili da nema predilekcije mjesta nastanka planocelularnih karcinoma tj. da ih sve više ima i u perifernim dijelovima pluća. Primijećeno je da, u trenutku dijagnostike, periferni planocelularni karcinomi imaju agresivnije ponašanje od adenokarcinoma jer često dovode do lokalnog razora kosti i imaju veće maksimalne promjere. Za razliku od TTB tumora vezanih uz parijentalnu pleuru, biopsije tumora okruženih parenhimom imaju veliku incidenciju komplikacija. Iako je riječ uglavnom o blagim komplikacijama koje ne zahtijevaju liječenje, važno je individualno procijeniti moguće rizike i dobitke TTB za svakog pojedinog bolesnika. |
| Sažetak (engleski) | OBJECTIVES: Transthoracic coaxial needle biopsy of the lung (TTB) was recently adopted for diagnosing pathological changes in lungs at KBC Split. The main goals of our research were to test its effectiveness, show the results and complications of the method in tour hospital and to compare our data with the data from the literature. We also searched for a pathomorphological correlation in the group of patients with peripheral non-small cell lung cancer.
PATIENTS AND METHODS: In our study we included all patients for which TTB was performed in the period between July 2014 and March 2016 at the Clinical Department of Diagnostic and Interventional Radiology at KBC Split. Pre-biopsy CT scans, CT scans made during biopsy and pathohistological diagnosis was added to the patient data. We further analyzed data of 76 patients with pathohistologically confirmed peripheral NSCLC (adenocarcinoma or planocellular carcinoma). Statistical tests were used to see if there is a predilection for a certain type of tumor at the lung periphery, if there are differences in the size of the tumor, or local bone lysis. Tests were also performed to check for gender differences in patient age and incidence of pathohistological tumor types. Complications due to TTB were compared based on whether or not the tumor has reached the parietal pleura.
RESULTS: A total of 156 lung biopsies were performed in 139 patients. Of 76 patients with pathohistologically confirmed NSCLC, 70 were peripherally located: 43 (61%) adenocarcinoma and 27 (39%) planocellular carcinoma. The average size of the largest diameter was 3.81 cm for adenocarcinoma and 5.17 cm for planocellular carcinoma, which was shown to be a statistically significant difference (P=0.0016). In the adenocarcinoma group no tumors damaged the bone while 12 (41%) planocellular carcinoma did, a statistically significant difference (P<0.0001). For 28 patients (37%) a postintervention complication was diagnosed, but only 2 of the patients suffered major complications, in both cases a severe pneumothorax which required drainage. Significantly (P<0.0001) fewer complications were found for carcinoma which reached the parietal pleura (17%) compared to those that did not (67%).
CONCLUSION: TTB is an important method in diagnosing lung carcinoma. In our group of patients with peripheral NSCLC, we have confirmed that the predilection for central planocellular carcinoma is reducing and that a larger number is appearing in peripheral parts of the lungs. It was noticed that, at the time of diagnosis, peripheral planocellular carcinoma have a more aggressive behavior than adenocarcinoma because they often lead to local bone damage and are usually larger. Biopsies of the tumors that are surrounded with lung parenchima without contact with a pleura have a higher incidence of complications. Although these complications are mostly minor requiring any treatment, it is important to individually assess the possible risks and goals of TTB for each individual patient. |
