| Sažetak | Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je ustanoviti demografske i kliničke karakteristike djece operirane ESIN metodom zbog prijeloma bedrene kosti, analizirati ishode liječenja i stopu komplikacija, te ih usporediti s ostalim relevantnim studijama.
Ispitanici i metode: U vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2002. do 1. prosinca 2017. godine retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 103 djece liječene ESIN metodom zbog prijeloma bedrene kosti. Podatke smo prikupili istraživanjem pisanog protokola Klinike za dječju kirurgiju Kliničkog Bolničkog Centra Split te arhive povijesti bolesti. Svakom ispitaniku analizirani su sljedeći parametri: dob, spol, vrsta i tip prijeloma, mehanizam prijeloma, lateralizacija, način repozicije, pridružene ozljede, vrijeme cijeljenja te komplikacije liječenja.
Rezultati: Istraživanjem je obuhvaćeno 103 bolesnika (76 dječaka i 27 djevojčica), sa 106 prijeloma, liječena ESIN metodom zbog prijeloma bedrene kosti. Prosječna dob bila je 9 godina (2-17 godina). Analizom prikupljenih podataka pokazala se veća učestalost prijeloma bedrene kosti u dječaka (74%) u odnosu na djevojčice (26%). Raspodjela prijeloma obzirom na lateralizaciju je bila veća na lijevom (57%) nego na desnom femuru (43%). Najčešći tip prijeloma bio je prijelom dijafize bedrene kosti (n=82), a slijede ga kominucijski prijelom (n=16) te prijelom proksimalnog dijela bedrene kosti (n=8). Najčešći mehanizam prijeloma bio je pad u razini (n=33), a slijede ga prometna nesreća, pad s motocikla ili bicikla, patološki prijelom, sportska nesreća, pad s visine te prijelomi zadobiveni u tučnjavi. Svi bolesnici su postigli cijeljenje u srednjem vremenu od 8.5 tjedana (raspon 5-15 tjedana). Ukupno je zabilježeno 10 (8.49%) poslijeoperacijskih komplikacija: 3 iritacije kože na mjestu ulaza, 2 valgus angulacije te po jedan slučaj protruzije žica, refrakture, varus angulacija te zakašnjelog cijeljenja. Nakon uklanjanja intramedularnih čavala svi bolesnici su vratili potpunu funkciju ekstremiteta i sve komplikacije su razriješene.
Zaključci: ESIN metoda za liječenje prijeloma bedrene kosti u djece pokazuje jako dobre funkcionalne i kozmetičke rezultate. Omogućuje ranu funkcionalnu mobilizaciju uz brzo smanjenje boli. ESIN za prijelome femura je minimalno invazivna, jednostavna i reproducibilna tehnika s malom stopom komplikacija. Zbog izvrsnih objektivnih i subjektivnih rezultata, operacijska stabilizacija ulomaka prijeloma bedrene kosti pomoću ESIN metode preporuča se u djece i adolescenata. |
| Sažetak (engleski) | Objectives and background: The aim of this study was to determine the demographic and clinical characteristics of children treated with ESIN due to femoral fracture, analyze outcomes of treatment, rate of complications and compare it with other studies.
Patients and Methods: From May 2002 until December 2017 case records of 103 children who underwent fixation with titanium intramedullary nails because of femoral fractures were retrospectively reviewed. Data were collected from archives of Department of Pediatric Surgery, University Hospital of Split. Each patient was analyzed for following parameters: age, sex, type of fracture, mechanism of injury, lateralization, reduction method, associated injuries, time to union and complications of treatment.
Results: The study included 103 patients (27 girls, 76 boys), with 106 fractures, treated with ESIN for femoral fracture. The median age was 9 years (2-17 years). A higher incidence of femoral fracture was found in boys (74%) than girls (26%). The distribution of patients due to lateralization was higher on left (57%) than on the right femur (43%). The most common type of fracture was femoral shaft fracture (n=82), followed by comminuted fracture (n=16) and proximal femoral fracture (n=8). The most common mechanism of injury was fall occurring at ground level (n=33), followed by road traffic accidents, motorbike accidents, fall from a bicycle, pathological fractures, sport accidents, fall from a height and fighting accidents. All patients in this group achived complete radiographic healing at a mean of 8.5 weeks (range 515 weeeks). Ten (8.49%) postoperative complications were recorded: three entry site skin irritation, two cases of valgus angulation and one case of wire protrusion, refracture, varus angulation and delayed union. After removal of the nails all patients ragained full function and all complications resolved.
Conclusions: The ESIN for treatment of femoral fractures shows very good functional and cosmetic results. It allows an early functional and cast-free follow-up with a quick pain reduction. The ESIN for femoral fractures is minimally invasive, simple and well reproducible technique with very low complication rate. Because of the excellent objective and subjective results, the operative stabilization of femoral fractures with ESIN should be recommended to the pediatrics patients. |
