Cilj ovog završnog rada je prikazati koliko je važno kvalitetno projektiranje stambene zgrade i njena održivost, prije svega u pogledu funkcionalnosti i procesa koji se odvijaju prilikom korištenja. Nekad se nije razmišljalo o funkcionalnosti i održivosti kao danas, već je bilo bitno izgraditi zgradu s glavnim prostorijama koje su često bile predimenzionirane, nekvalitetno povezane i namještene te nepravilno orijentirane. Danas se smanjuju prostori na optimalnu dimenziju kako bi se smanjila potrošnja za grijanje/hlađenje te se vodi briga o orijentiranju prema Suncu kako bi se iskoristili svi potencijalni dobitci. Prilikom projektiranja suvremene niskoenergetske stambene zgrade potrebno je optimizirati ukupnu površinu tlocrtne površine. Za prosječnu četveročlanu obitelj optimalno je 150 m². Stambena zgrada mora dimenzijama, funkcijom i estetikom odgovarati potrebama obitelji – korisnika kroz dugi niz godina, pa i desetljeća. S obzirom na razvoj obitelji (od mladog bračnog para, doba ranog i kasnijeg roditeljstva pa sve do zrelih i starijih starosnih godina nekad mladog para) te su potrebe značajno različite. Cilj dobrog održivog projekta je da se uz što manje zahvata na zgradi mogu zadovoljavati potrebe obitelji u svakoj razvojnoj fazi, ovisno o broju članova kućanstva i njihovoj dobi. Izrađeni idejni projekt i predložene sheme unutarnjeg uređenja, koje su sastavni dio završnog rada, projektirani su u skladu s potrebama razvojnih faza obitelji. S ciljem stvaranja unificiranog vanjskog izgleda zgrade prilikom projektiranja (prozori, vrata, pročelja) potrebno je voditi posebnu brigu o multifunkcionalnosti unutarnjeg prostora kako bi se uz što manje preinaka i potrebnih građevinsko – obrtničkih radova postigla nova funkcionalna shema. Od velike je važnosti i mogućnost korištenja namještaja na različite načine i u višebrojnim kombinacijama. Tako se izbjegava potreba skladištenja ili bacanja nepotrebnih komada namještaja kao i nepotrebna nova investiranja. Namještaj se mijenja (baca stari, a kupuje novi) tek po njegovoj dotrajalosti te se time znatno doprinosi ne samo održivosti unutarnjeg uređenja zgrade, već i cijelog ekosustava (manje otpada, manje sječe drveća i sl.).