Svaki sportski događaj, bez obzira na svoju vrstu, povlači sa sobom veliku medijsku eksponiranost, turistički potencijal i velike investicije u infrastrukturu koja mora podržati taj događaj. Infrastrukturno najzahtjevniji (ali i najzanimljiviji) su svakako svjetska prvenstva. Posljednje svjetsko nogometno prvenstvo, održano u Kataru 2022. godine je u svojoj pripremnoj fazi imalo izuzetna velika ulaganja u izgradnju velikih stadiona na maloj međusobnoj udaljenosti. Financijske mogućnosti Katara, pa i neskrivena želja dokazivanja u najboljem svjetlu kulminirala je ulaganjem mnogo resursa, energije i stručnosti u pomno projektiranje i izgradnju sedam velikih, grandioznih stadiona. Pitanje održivog razvoja natjecanja postavljalo se još pred samim početkom natjecanja. Nebrojene optužbe o kršenju ljudskih prava, korupcije FIFA-e kao krovne nogometne organizacije te generalni manjak nogometne tradicije o Kataru obilježile su put Katara do održavanja svjetskog prvenstva. Prije spomenute kontroverze svakako postavljaju lošu osnovu za mogućnost održivog razvoja. Opće je prihvaćeno kako je za održivost potrebno poštovati nekoliko segmenata, uključujući prostorno planiranje, poštovanje građevinskog nasljeđa, upotreba lokalnih i ekološki održivih materijala, minimiziranje transporta prilikom gradnje, održivo korištenje radne snage, mogućnost kvalitetnog zbrinjavanja građevinskog otpada itd. Rad će na osnovu stručne analize osam stadiona izgrađenih za potrebe Svjetskog prvenstva pokušati odgovoriti na pitanje jesu li se opće prihvaćena načela održivog razvoja poštovala unutar procesa građenja stadiona. Također, završni rad će se dotaknuti kulturnih, društvenih i političkih čimbenika, koji su posljedično Katar stvorili kao jedan od najkontroverznijih domaćina bilo kojeg svjetskog nogometnog prvenstva. Rad će se oslanjati na metodu deskriptivne analize izvora krovne nogometne organizacije FIFA, različitih katarskih organizacija (GORD, QC, Qatar Foundation), akademskih izvora o održivom razvoju itd.