| Sažetak | Vukovarski vodotoranj, poznat kao simbol hrvatskog zajedništva, opravdao je ovu titulu
tijekom Domovinskog rata, pretrpjevši više od 600 izravnih pogodaka agresora. Ovaj
monumentalni toranj prkosno je odražavao duh, hrabrost i nepokolebljivo srce svih hrvatskih
branitelja. Izgrađen na nadmorskoj visini od 156,33 metra, vodotoranj doseže visinu od 50,33
metra, a njegova izgradnja trajala je od 1963. do 1968. godine u tzv. „Najpar bašći“.
Projektirali su ga arhitekti Petar Kušan i Sergej Kolobov prema ideji izgradnje vodovodne
mreže Alexandra Rosea.
Vodotoranj u Vukovaru, često nazivan 'vukovarskim Eiffelom' zbog svoje sličnosti s
pariškim Eiffelovim tornjem, najviši je objekt u Slavoniji i jedan od najviših u cijeloj Hrvatskoj.
Po kapacitetu spremnika, vukovarski vodotoranj je drugi najveći u Europi, odmah iza rimskog
vodotornja. Novine su 1968. godine, kada je vodotoranj završen, pisale o njemu kao o
"evropskoj atrakciji".
Upravo je stoga najviši vrh Slavonije predstavljao otpor agresoru – simbolično, ali i
konstruktivno, nije se dao srušiti. Stajao je do posljednjeg dana, otpratio mnoge koji su morali
napustiti svoj rodni grad, vidio je sve zlo i stradanje, svjedočio svemu o čemu se šutjelo i šuti,
radi zaštite vlastitih interesa ili zbog prevelike boli, kako s koje strane.
Činjenica da je Vukovarski vodotoranj ostao stajati „ranjen“ dala je pravo i obvezu
poslijeratnoj obnovi da ga s pijetetom podrži u njegovoj obnovi.
Zahvaljujući sredstvima Europske Unije u iznosu od 18,5 milijuna nekadašnjih
hrvatskih kuna pristupilo se pomnom planiranju načina obnove i zaštite, poštujući graditeljsko
nasljeđe. Ideja koncepta memorijalnog centra izašla je na površinu kao jedina i jedinstvena.
Danas vodotoranj predstavlja svojevrsnu turističku atrakciju, a kroz sadržajnu ponudu
sjećanja ni jedna u Domovinskom ratu stradala duša neće biti zaboravljena. |
