Povijest klizanja ujedno je i povijest razvoja klizaljke, i obrnuto, povijest razvoja klizaljke istodobno je i povijest klizanja. Od izrade prvih prapovijesnih klizaljki od životinjskih kostiju, preko drvenih klizaljki, pa preko drvenih klizaljki sa metalnom žicom, a kasnije i s metalnom pločom-nožem, preko „holenderica“ („nizozemska ili holandska klizaljka“), pa sve do klizaljki sistema Halifax i na kraju do sistema Jackson-Haines protekla su tisućljeća. Sve do izrade klizaljki sistema Halifax i sistema Jackson-Haines klizaljkama se moglo kretati uglavnom pravocrtno. Konstrukcijom klizaljki sistema Halifax i sistema Jackson-Haines čovjeku je omogućeno kretanje na ledu po kružnici, odnosno po lukovima vrlo malog radijusa, omogućena mu je izvedba različitih figura na ledu. Taj trenutak u povijesti klizanja, odnosno povijesti razvoja klizaljke, označava se prijelomnim. U tom je trenutku nastalo umjetničko klizanje, a klizanje se podijelilo u dva smjera: brzo klizanje i umjetničko klizanje, od kojih je svaki smjer-sport imao svoju konstrukciju klizaljki. Zahvaljujući brzom razvoju svakog od tih sportova i njihovoj sve većoj masovnosti i popularnosti morali su se stvoriti i uvjeti, kako bavljenje njima ne bi bilo ovisno o vremenskim (ne)prilikama. Počinje izgradnja klizališta s umjetnim ledom, najprije otvorenih, a kasnije natkrivenih i zatvorenih klizališta. Umjetničko klizanje u svojim počecima bilo je više sportskog karaktera, a s godinama se razvilo u umjetnost na ledu. Elementi plesa i baleta dali su tu umjetničku notu, dok klizački skokovi označavaju njegovu sportsku stranu. Prapočeci klizanja na teritoriju današnje Hrvatske, iako za to nema arheoloških, materijalnih dokaza, sigurno datiraju iz istog razdoblja kao i u ostalim zemljama, u kojima su klimatske prilike uvjetovale nastanak i početak razvoja klizanja. Počeci umjetničkog klizanja u Hrvatskoj datiraju iz druge polovice 19. stoljeća i u tom trenutku Hrvatska drži korak sa svim ostalim zemljama, u kojima je klizanje bilo razvijenije. Praktički istodobno kad i u svijetu osnivaju se klubovi, donose se pravila, izgrađuju se klizališta. U prvoj polovici 20. stoljeća zbog nedostatka umjetnog leda i natkrivenih klizališta razvoj umjetničkog klizanja u Hrvatskoj ne prati u potpunosti svjetske trendove. Stanje se mijenja izgradnjom klizališta sa umjetnim ledom, otvorenih i zatvorenih.