Krov koji je nekad služio samo kao zaštita od vjetra, kiše, snijega i sunca, s vremenom je postao i znak raspoznavanja, zajednice, kulture, ali i socijalnog statusa i bogatstva. Izbor materijala ovisio je o njegovoj dostupnosti u bližoj okolici, podneblju i klimatskim uvjetima. Tradicijsku gradnju grada ýakovca, kao i þitave kontinentalne Hrvatske, karakteriziraju strmi, u pravilu neiskorišteni, krovovi. Rekonstrukcijom i prenamjenom praznih, neiskorištenih tavana u prostor za život ili rad, uvelike se može olakšati skupa izgradnja novih prostora u gradu, ukupni volumen postojeüih zgrada racionalnije uporabiti te poveüati energetska uþinkovitost postojeüih zgrada. Osim u funkciji zaštite od vanjskih atmosferilija, krovna konstrukcija i pokrov konstruktivno i vizualno trebaju se uklopiti u arhitekturu i prostor izgradnje, odnosno nasljeÿe i tradiciju odreÿenog kraja. Postojeüe graÿevine vrlo þesto nemaju odgovarajuüu toplinsku zaštitu pa dolazi do prekomjernog gubitka energije zbog þega predstavljaju velik financijski trošak za vlasnika. Osim toga, za proizvodnju energije najþešüe se koriste neobnovljivi prirodni resursi, a njihovim crpljenjem i obradom dolazi do prekomjernog zagaÿenja okoliša. Gubitak energije znatno se može smanjiti energetskom obnovom zgrada, odnosno adaptacijom ili rekonstrukcijom, te pravilnom izolacijom takve zgrade mogu pružiti znatno zdraviju i ugodniju unutarnju mikroklimu. Tradicionalnoj gradnji kosih krovova danas se nameüe sve prisutnija gradnja zgrada drugaþije vizije, moderna kuüa kakvu grade uglavnom mlaÿe populacije, kuüa koju krase ravni, a sve þešüe i zeleni, krovovi. S druge strane, „prazni“ tavanski prostori u središtu grada i u veüini postojeüih zgrada naprosto zovu na adaptaciju – nude ambijentalnu vrijednost, toplinu prostora potkrovlja, „nebeski pogled“ kroz kose krovne prozore te jeftiniji naþin izgradnje buduüi da nema dodatne kupnje novog zemljišta.