U ovome radu prikazano je stanje memorijalnog turizma u Istočnoj Hrvatskoj i mogućnosti za njegov razvoj. Danas masovni turizam postaje sve manje atraktivan te turisti počinju težiti sve više novim, specifičnim oblicima turizma potaknuti određenim unutarnjim motivima. Suprotno masovnom turizmu čiji je motiv putovanja prvenstveno odmor, opuštanje i zabava, memorijalni turizam, čije se istraživanje vrši u ovome radu, temelji se na sasvim drugačijim motivima putovanja. Memorijalni turizam dio je mračnog turizma i obuhvaća posjet lokalitetima obilježenim ljudskom patnjom i tragedijom širih razmjera kao npr. koncentracijski logori, bojna polja, mjesta velikih povijesnih bitaka, mjesta prirodnih katastrofa s velikim brojem stradalih. Glavna motivacija u memorijalnom turizmu je obrazovanje i empatija prema stradalim žrtvama. Razvoj memorijalnog turizma temelji se na samim povijesnim činjenicama te što boljoj interpretaciji istih. Zbog društvene osjetljivosti resursa na kojima se temelji memorijalni turizam, postavlja se pitanje: Mogu li mjesta stradavanja postati mjesta stvaranja profita? U svakom slučaju, hrvatsko nasljeđe treba predstaviti kao dio svoje turističke ponude. Istočna Hrvatska svojim je povoljnim geografskim položajem u prošlosti bila izložena stalnim sukobima većih razmjera. Za vrijeme Domovinskog i Drugog svjetskog rata ovaj dio Hrvatske znatno je više stadao od ostalih dijelova, zato je memorijalni turizam najviše zastupljen upravo u Istočnoj Hrvatskoj. Jedna od većih destinacija memorijalnog turizma je Grad Heroj – Vukovar čija se turistička ponuda temelji na memorijalnom turizmu i ostvaruje znatan uspjeh. Memorijalni lokaliteti u Vukovaru čine jednu cjelinu – Vukovarski nokturno, a povoljnim geografskim položajem i ležištem grada na važnim prometnim pravcima stvaraju se dobri preduvjeti za daljnji razvoj memorijalnog turizma.