U ovom radu promatram nastajanje, razvoj i posljedice složenog fenomena zadarskog tanca. Riječ je o plesu u domeni kulturno-umjetničkog amaterizma čija koreografija nastaje 1996. godine, da bi se potom povukla sa scene i ponovno pojavila 2013. godine. Osim razvitka, djelovanja i vakuuma folklornih ansambala u Zadru, te postojećih koreografijâ zadarskog tanca, u ovom radu detaljno proučavam porijeklo, glazbene sastavnice i sve dostupne inačice tradicijske pjesme Lipšega tanca ne viđoh koja se pjeva uz ples i čiji se najraniji poznati zapis nalazi u rukopisu Vladoja Berse iz 1907. godine. Sažeto predstavljanje svečane zadarske pučke nošnje zaokružit će fenomen zadarskog tanca. Posebno poglavlje posvećeno je, terminom Erica Hobsbawma, pitanju izumljene tradicije koju promatram u kontekstu zadarskog tanca te kroz prizmu razgovora s trojicom autoriteta kulturno-umjetničkog amaterizma u Hrvatskoj. Budući da se radi o jedinom „izvornom“ zadarskom folklornom plesu, jedno je poglavlje posvećeno pregledu glazbene i plesne baštine Zadra. Podaci do kojih sam došla rezultat su terenskog istraživanja u trajanju od godinu i pol dana koje je obuhvatilo razgovore s ljudima posredno ili neposredno vezanima uz predmet proučavanja, prelistavanje raznih rukopisnih zbirki i pregled relevantne literature.