Zinka Kunc, rođena je 17. svibnja 1906. godine u Zagrebu., umrla je 30. svibnja 1989. u Manhattanu. Svoje prve pjevačke korake napravila je uz pomoć brata Božidara koji je na nju imao veliki utjecaj. Zinka je već s 14 godina imala formiran dramski glas, a s 15 godina je mogla pjevati visoki Cis. Profesorica pjevanja bila joj je Marija Kostrenčić, a povremeno ju je kontrolirala i Milka Trnina. Debitira ulogom Leonore u „Trubaduru“, 29. listopada 1927. U Operi Metropolitan u New York-u imala je potpisan ugovor za stalni angažman. Postaje prvakinjom nakon nastupa u ulozi Leonore iz Verdijeva Trubadura. Nastupila je približno 420 puta u 13 uloga. Kako je bila cijenjena pjevačica sama je birala repertoar kojeg je željela izvoditi. Najčešće je pjevala Aidu, Santuzzu, Leonoru iz Trubadura te Giocondu. Sena Jurinac, rođena je 24. listopada 1921. godine u Travniku, a umrla 22. studenog 2011. godine u Augsburgu. Profesorica pjevanja, kao i Zinki Kunc, bila joj je Marija Kostrenčić. Debitirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu ulogom Mimi u operi La Bohème 1942. godine. Bio je to početak Seninih uspješnih godina. Na audicijama je uvijek pjevala Paminu, Elsu i Agathu, a veći afinitet imala je prema operama u Bečkoj državnoj operi i njemačkom jeziku. Tijekom 38 godina u Bečkoj operi, pjevala je 44 uloge u ukupno 1268 predstava, a najviše je pjevala izvedbe R. Straussa i W. A. Mozarta. Prvi javni nastup u Bečkoj operi imala je u siječnju 1945. u koncertnoj izvedbi opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Bečka publika pamti ju kao neponovljivu Tatjanu u Evgenije Onjeginu, londonska publika kao Toscu, Drţavna opera u Hamburgu kao Marie u Wozzecku, a Milanska publika kao Puccinijevu Cio-Cio-San i Sestru Angelicu. Na kraju karijere posvetila se pedagoškom radu. Ljiljana Molnar-Talajić, rođena je 30. prosinca 1938.godine u Bosanskom Brodu, a umrla 17. rujna 2007. godine u Zagrebu. Vidjevši i čuvši Dragicu Martinis, donijela je odluku o opernom pjevanju. Prvu ulogu dobila je na drugoj godini studija, ulogu grofice u Mozartovom Figarovom piru u Sarajevu. Prvu nagradu dobiva u Ženevi nakon koje je uslijedilo još mnogo njih. Na poziv dirigenta Zubina Mehta u Beču je pjevala Aidu koja joj je otvorila vrata za 2 daljnju turneju po cijelom svijetu. Vrhunac te turneje dakako su bili Milanska Scala i Metropoliten. Ljiljana je svoju intenzivnu pjevačku karijeru završila 1980. godine te se posvetila pedagoškom radu kao profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.