Autor u tekstu opisuje pitanje repertoara, tradicije, popularnosti i liturgijske i koncertne djelatnosti na orguljama u periodu glazbenog klasicizma u Europi i Hrvatskoj. Rad se također bavi i aktualnim pitanjem kako i koliko je klasična glazba pisana za orgulje danas orguljašima atraktivna ili ne, te u kolikoj ju je mjeri moguće primjereno izvoditi s obzirom na prikladne instrumente, originalne ili suvremene. Uz to, rad na što sažetiji načn, obrađuje i opće crte glazbenog klasicizma, pozivajući se na brojne primjere i osvrte na brojne autore klasike, ne samo iz germanskog kruga naroda, već i iz Hrvatske te okolnih, europskih zemalja. Rad u obzir uzima i društvene, političe, vjerske i kulturne prilike i okolnosti koje su utjecale na glazbu i društvo tog vremena neizostavno oblikujući daljnji smjer razvoja orgulja, orguljske literature i orguljske interpretacije. Pokriveno razdoblje obuhvaća razdoblje kraja baroka, pretklasike, čitavog klasičnog perioda i kasno klasično, predromantično razdoblje (1740-1830). Imajući to u vidu autor se ne libi čitatelje usmjeriti prema manje poznatim, ali rijetko izvođenim i nimalo nekvalitetnim autorima koji su pisali brojne i javnosti većini nepoznata orguljska djela zanimljive vrijednosti. U jednu ruku, čitav rad se usredotočio na razdoblje klasike i klasičnog perioda iz svih prije navedenih razloga, ali i zato jer je autor rada svjestan kako brojna literatura orguljske klasike danas ne doživljava muzičku pozornost koju zaslužuje. Autor ovim radom dolazi do jednostavne poante kako klasika na orguljama može biti tretirana ne samo sporadično i usputno nego i otvorena uma i slobodne perspektive.