Naslov Biofortifikacija lisnatog povrća i soje selenom
Naslov (engleski) Biofortification of leafy vegetables and soybean with selenium
Autor Lucija Galić
Mentor Zdenko Lončarić (mentor)
Član povjerenstva Tomislav Vinković (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Miroslav Lisjak (član povjerenstva)
Član povjerenstva Aleksandra Sudarić (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek (Zavod za agroekologiju i zaštitu okoliša) Osijek
Datum i država obrane 2024-02-06, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOTEHNIČKE ZNANOSTI Poljoprivreda (agronomija) Agrokemija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 633/635 - Hortikultura. Voćarstvo. Vinogradarstvo. Vrtlarstvo
Predmetni sustav (NSK Kontrolirani rječnik)
Fiziologija bilja
Povrće
Soja
Sažetak Selen (Se) je esencijalan mikroelement prisutan u prirodi, od vitalnog je značaja za različite organizme, uključujući ljude, životinje, mikroorganizme, dok je za biljke beneficijalan. Nedostatak selena u prehrani predstavlja globalni problem čiji intenzitet često ovisi o koncentracijama i raspoloživosti selena u tlu. Selen ima ključnu ulogu u antioksidacijskim procesima, regulaciji funkcija reproduktivnog i imunološkog sustava u zdravlju ljudi. Kao odgovor na ovaj izazov, biofortifikacija postaje ključnom strategijom za povećanje sadržaja selena u biljkama. Iz provedene meta-analize, istraživanja sugeriraju da folijarna primjena selena u obliku selenata često postiže bolje rezultate od primjene u tlu, izuzevši rižu gdje je efikasniji selenit. Iz terenskih istraživanja u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj dobiveni su podaci o dostupnosti selena u tlu analizama kemijskih svojstava tala i o utjecaju na prisutnost selena u vodenoj fazi tla. Temeljem dobijenih rezultata razvijen je model parcijalnih najmanjih kvadrata (eng. Partial least squares regression - PLS) za planiranje biofortifikacije u poljoprivrednoj proizvodnji. Istraživani su fiziološki parametri (askorbinska kiselina, ukupni fenoli, prolin, ukupna antioksidativna aktivnost i lipidna peroksidacija) kao odgovor na osmotski stres izazvan polietilen glikolom (PEG tretmanom) klijanaca soje (Glycine max L. Merr.) čije je sjeme u prethodnoj vegetaciji biofortificirano selenom, te su utvrđene različite reakcije dva kultivara soje (Sonja i Lucija). Istraživanjem utjecaja različitih supstrata (treset, vermikompost i njihove mješavine) na učinkovitost biofortifikacije selenom i prinos u uzgoju matovilcu (Valerianella locusta L.), utvrđena je pogodnost smjese vermikomposta i tresetnog medija za uzgoj i biofortifikaciju matovilca. Također, u istraživanju biofortifikacije natrijevim selenatom (Na2SeO4) i nanočesticama selena u hidroponskom uzgoju dvije vrste “baby leaf” povrća (matovilac i amarant – Amaranthus caudatus L.), analizama morfoloških i fizioloških značajki “baby leaf” povrća utvrđena je različita učinkovitost ovih pristupa biofortifikaciji.
Sažetak (engleski) Selenium (Se) stands out as an essential trace element in nature, vital for various organisms, including humans, animals, microorganisms, while being beneficial in plants. Selenium deficiency in diet poses a global problem, with severity often depending on selenium concentrations in the soil. Selenium plays a crucial role in antioxidant processes and regulates reproductive and immune system functions in human health. In response to this challenge, biofortification becomes a key strategy for increasing selenium content in plants. Meta-analysis suggests that foliar application of selenium in the form of selenates often yields better results than soil application, except for rice, where selenite proves more effective. Field studies in Bosnia and Herzegovina, Serbia, and Croatia provided data on selenium availability in soil, using soil samples for chemical analysis to explore connections between chemical properties and selenium presence in the soil's water phase. Based on these data, a Partial Least Squares (PLS) regression model was developed, offering guidelines for planning biofortification in key agricultural production. Physiological parameters (ascorbic acid, total phenols, proline, total antioxidant activity, and lipid peroxidation) were examined in response to osmotic stress induced by polyethylene glycol (PEG treatment) in germinating soybeans (Glycine max L. Merr.), whose seeds were biofortified with selenium in the previous season, investigating differences in reactions of two soybean cultivars (Sonja and Lucija). Furthermore, the impacts of different growth substrates, including peat, vermicompost, and their mixtures, on the efficiency and yield of selenium biofortification in lamb’s lettuce (Valerianella locusta L.), were studied, emphasizing peat reserve preservation. Finally, a comparative study explored the influence of biofortification with sodium selenate (Na2SeO4) and selenium nanoparticles on various "baby leaf" vegetables (lamb’s lettuce and amaranth – Amaranthus caudatus L.) in a hydroponic system, examining potential benefits and differences between these approaches through morphological and physiological features of "baby leaf" vegetables.
Ključne riječi
selen
biofortifikacija
“baby leaf” povrće
soja
meta-analiza
fiziologija
PLS regresijski model
hidropon
nanoselen
Ključne riječi (engleski)
selenium
biofrtification
“baby leaf”
meta-analysis
physiology
PLS regression model
hydroponic
nanoselen
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:151:021256
Datum promocije 2024
Studijski program Naziv: Poljoprivredne znanosti Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje biotehničkih znanosti, polje poljoprivreda (dr.sc.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 179 str.; ilustr.; graf. prikazi; 30 cm
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Javna napomena Disertacija
Datum i vrijeme pohrane 2024-04-08 11:27:53