Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera LeConte) je gotovo najvažniji i potencijalno najopasniji štetnik kukuruza u svijetu. U Hrvatskoj je otkrivena 1995. godine, a od tada je prisutna na gotovo svim površinama pod kukuruzom u Hrvatskoj. Najekonomičnija preventivna mjera suzbijanja je poštivanje plodoreda i sjetva hibrida tolerantnih na kukuruznu zlaticu. Pokus je postavljen na području Duboševice, gdje su u 2002. i 2003. godini utvrđene ekonomske štete i do 80%. Cilj je istraživanja utvrditi štete na korijenu od kukuruzne zlatice te gubitak u prinosu zrna komercijalnih hibrida u ponovljenom uzgoju kukuruza. Dinamika populacije kukuruzne zlatice pratila se pomoću feromonskih mamaca Csal♀m♂N® te je u razdoblju od dva mjeseca uhvaćeno ukupno 366 imaga kukuruzne zlatice. Oštećenje korijena ocjenjeno je prema Iowa Node Injury Scale (0-3), a prinos izračunat s 14% vlage u zrnu. Također se odredio postotak polijeganja stabljika kukuruza, kao posljedica ishrane ličinki toga štetnika. Prema rezultatima pokusa, oštećenje na korijenu hibrida Bc 5982 bilo je 1,15, dok je za hibrid Pr 35p 12 oštećenje iznosilo 0,73. Unatoč oštećenjima na korijenju, prinos hibrida Bc 5982 bio je 11,7 t/ha, a hibrid Pr 35p 12 je urodio s 12,3 t/ha. U istraživanju nisu utvrđene statistički značajne razlike u oštećenju korijena i prinosu zrna između ispitivanih hibrida. Rezultati ovih istraživanja upućuju kako ponavljanje sjetve kukuruza 2 do 3 god. na istom polju ne bi uzrokovalo ekonomski značajne gubitke u prinosu te kulture.