Soja je krmivo bogato proteinima koje se najčešće, zajedno sa svojim nusproizvodima (sačma i pogača), koristi u obrocima životinja s ciljem kvalitetne opskrbe proteinima. Cilj je ovoga rada prikazati mogućnosti biofortifikacije soje selenom i njezinu primjenu u hranidbi životinja. Soja je kvalitetan izvor selena u organskome obliku, prije svega selenometionina. Selen je važan u prehrani ljudi i hranidbi životinja jer ima brojne fiziološke funkcije, a često je sadržan u nedostatnim količinama u hranidbenome lancu. Biofortifikacija soje selenom, i to agronomska biofortifikacija, može se koristiti kao kvalitetna metoda obogaćivanja jestivih dijelova usjeva/ soje selenom. Najčešće se koriste anorganski spojevi selena (selenat i selenit) koje usjev/soja transformira u organski oblik, a on je pristupačniji različitim organizmima. Za razliku od selenita, anorganski oblik selena, selenat, bolje je biodostupnosti. Učinkovitija je agrofortifikacija usjeva/krmiva folijarnim tretiranjem usjeva negoli gnojidbom tala selenom. Razlog leži u izbjegavanju vrlo kompleksnih reakcija koje se odvijaju u tlu uzrokujući značajne razlike u usvajanju selena s obzirom na različite okolišne uvjete i uvjete u tlu. U dostupnim istraživanjima biofortifikacija soje selenom provedena anorganskim oblicima selena dovela je do značajnoga povećanja sadržaja selena u zrnu soje, ali nije utvrđen značajan utjecaj na prinos soje te na strukturu i funkcionalnost proteina soje. Međutim, postoje i istraživanja sa suprotnim učincima. Vrlo je malo istraživanja o korištenju biofortificirane soje selenom u hranidbi životinja, osobito onih domaćih. Navedeno bi moglo biti kvalitetna niša za daljnja istraživanja, koja će imati za cilj ukazati na mogućnosti primjene biofortificirane soje selenom u hranidbi domaćih životinja.