Primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja uglavnom osigurava učinkovitu zaštitu povrća, ratarskih kultura, višegodišnjih nasada te ukrasnih vrsta od štetnih organizama u tlu. Istovremeno, ta su sredstva mogući izvor direktne opasnosti za neciljane organizme te rezidualnog toksičnog učinka kroz onečišćeno tlo i biljke, a svakako predstavljaju i nezanemariv financijski izdatak. U svjetlu današnjih trendova smanjenja uporabe sredstava za zaštitu bilja i zabrane pojedinih, istraživanje i primjena nekemijskih alternativa u suzbijanju štetnih vrsta od velike je važnosti. Solarizacija tla je nekemijska mjera zaštite bilja koja učinkovito suzbija veliki broj štetnih patogena, nematoda i korova u tlu, istovremeno inicirajući promjene fizikalnih i kemijskih svojstava tla i pospješujući rast i razvoja biljaka. Solarizacijom se uspješno suzbijaju brojne ekonomski značajne vrste nematoda rodova Meloidogyne, Pratylenchus, Xiphinema, vrste Globodera rostochiensis, Heterodera carotae, Ditylenchus dipsaci. Učinkovitost solarizacije dokazana je i u suzbijanju biljnih patogena kao što su Fusarium spp., Phytophthora spp., Pythium spp., Sclerotium spp., Verticillium spp., uzročnika bakterioza Agrobacterium spp., Clavibacter michiganensis i Erwinia amylovora, te jednogodišnjih korovnih vrsta, dok je učinkovitost u suzbijanju višegodišnjih vrsta nešto niža. Učinak solarizacije moguće je pojačati unošenjem brzo razgradive organske tvari u tlo; biljnih ostataka uzgajanih kultura, stajskog gnoja, otpada prerade maslina ili u tu svrhu posijanih vrsta iz porodice Brassicaceae, uz obilno zalijevanje, a prije postavljanja folija na tretiranu površinu. Metoda biosolarizacije učinkovita je modifikacija metode solarizacije, intenzivno proučavana i primjenjivana u posljednjem desetljeću.