3D tisak je tehnologija gdje se putem različitih procesa materijal spaja ili ukrućuje pod kontrolom računala kako bi se stvorio trodimenzionalni objekt. Predmeti mogu biti gotovo bilo kojeg oblika ili geometrije i izrađuju se iz digitalnih datoteka 3D modela. Danas postoji mnogo različitih metoda 3D tiska koje omogućuju njegovu primjenu u gotovo svim granama industrije, medicini, građevini, umjetnosti itd. Dakle, za razliku od predmeta koji je izrađen konvencionalnim postupkom strojne obrade, 3D tisak ili aditivna proizvodnja gradi trodimenzionalni objekt iz modela računalno potpomognutog dizajna (CAD), po principu uzastopnog dodavanja materijala sloj po sloj. Teorijski dio diplomskog rada predstavlja povijesni razvoj tehnologije 3D tiska kao i njene osnovne karakteristike. Predstavlja do sada razvijene metode 3D tiska te njihove prednosti i nedostatke. Praktični dio rada obuhvaća izradu 3D modela te analizu čimbenika koji utječu na samu kvalitetu izrade. Također predstavlja sve postupke koje treba proći od samog modeliranja pa do izrade 3D modela pomoću 3D pisača. Izrađena su tri testna modela minijature brodske propele, svaki od modela sa različitim postavkama parametara 3D ispisa, te se na temelju kvalitete tih modela utvrdilo koji parametri i na koji način utječu na kvalitetu izrade.